Cerumen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vlažna ušna smola na štapiću za uši. Štapići za uši se ne preporučuju za upotrebu

Cerumen je žućkasta smolasta materija koja se izlučuje u ušnim kanalima ljudi i mnogih drugih sisara. Izlučuju je cerumenalne žlijezde znojnice koje su smještene u uvu. Smola oblaže kožu zvukovoda i čini je masnijom, vlažnom i elastičnom, svojim mirisom odbija bube,[1] a pruža i određenu zaštitu protiv bakterija, gljiva i vode.[1] Prekomjerno lučenje cerumena može prouzrokovati pritisak u bubnim opnama i privremeno ili trajno oštećenje sluha.

Čišćenje[uredi | uredi izvor]

Pokretanje vilice pomaže pri prirodnom procesu čišćenja uva od cerumena, tako da i žvakanje obične žvakaće gume i pričanje mogu biti od pomoći. Umekšavanje cerumena uz pomoć maslinovog ulja ili nekog drugog cerumenolitičkog sredstva obično pomaže da cerumen sam izađe.[2] Ako to nije dovoljno, tehnika koju ljekari najčešće koriste jeste ispiranje ušiju mlakom vodom. U ovoj tehnici, obična topla voda se uz pomoć većeg šprica sipa u uvo, da bi istjerala nagomilan cerumen. Otorinolaringolozi često koriste kiretu da bi mehanički odstranili višak cerumena, kad se nije potpuno zalijepio za uvo, a ometa sluh. Štapići za uvo, s druge strane, sateraće smolu dublje u ušni kanal, a odstraniće samo manji dio cerumena koji se zalijepi za vatu.

Ispiranje[uredi | uredi izvor]

Autori Vilson i Rozer[3] su podrobno objasnili proces ispiranja ušiju, te preporučuju da se, pri ispiranju, ušna školjka povuče unazad i nagore, a da se vrh šprica usmjeri na isti način — prema stražnjem dijelu glave i nagore, da bi mlaz vode ulazio preko gornjeg zida ušnog kanala i izlazio preko donjeg, čisteći i noseći sobom cerumen i prljavštinu. Osim mlake vode, kao rastvor se mogu koristiti i:

Pacijentima obično više odgovara da temperatura vode bude ista kao i temperatura tijela,[4] pošto više ili niže temperature mogu uzrokovati mućenje u glavi. Šarp[7] preporučuje temperaturu od 37 °C, dok Blejk[6] preporučuje 38 °C, jedan stepen iznad temperature tijela, i naglašava da se ovo provjeri termometrom. Bilo koja druga temperatura može uzrokovati nesvjesticu i vrtoglavicu.

Ispiranje mora da bude bezbolno i mora se obratiti pažnja da mlaz vode ne bude prejak. Djeci treba ispirati uši manjom brzinom i snagom. Ispiranje nekad treba ponoviti više puta. Ako mlaz tople vode nanosi bol, treba smanjiti snagu i brzinu mlaza. Najbolje je početi sa više slabih mlazeva, a zatim sve jačim, dok voda ne istjera glavne naslage cerumena. Ova procedura se može obaviti i kod kuće, u kupatilu ili koristeći zdjelu u koju će se voda slivati, koristeći sterilni špric iz apoteke i običnu mlaku vodu. Nakon ispiranja, glavu treba nagnuti tako da preostala voda može da izlazi napolje. Takođe, ušna školjka se može povući unazad, da bi se ispravio ušni kanal i voda lakše isticala.

Štapići za uši[uredi | uredi izvor]

Štapići za uši se generalno ne preporučuju za čišćenje ušnog kanala,[8] jer se na taj način cerumen gura dublje u uvo, a ako se koristi nepažljivo, može oštetiti ili čak probiti bubnu opnu.[8] Takođe, komadići vate mogu otpasti i ostati u uvu zajedno sa cerumenom. Preporučuju se samo za čišćenje spoljašnjeg dijela uva, tj. za čišćenje ušne školjke i samog ulaza ušnog kanala.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Mnogim vrstama kitova cerumen se nagomilava godišnje, u slojevima, te u zavisnosti od vrste kita za jednu godinu mogu da se naslažu jedan, dva ili četiri sloja. Slično određivanju starosti stabla po broju godova, nakon smrti kita njegova starost se može procijeniti po broju slojeva cerumena.[9]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Američko udruženje za istraživanje sluha: Smola Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. februar 2009), Pristupljeno 30. 4. 2013.
  2. ^ Eksperti za higijenu: Briga o ušima i nagomilavanje smole. (jezik: engleski)
  3. ^ Wilson, P.L., Roeser, R.J. (1997). "Cerumen management: professional issues and techniques". J.Am.Acad.Audiol. 8 (6): 421–430., Pristupljeno 30. 4. 2013.
  4. ^ a b Ernst, A.A., Takakuwa, K.M., Letner, C., Weiss, S.J. (1999). "Warmed versus room temperature saline solution for ear irrigation: a randomised clinical trial". Ann.Emerg.Med. 34 (3): 347–350., Pristupljeno 30. 4. 2013.
  5. ^ Bull, P.D. (1985). Lecture notes on diseases of the ear nose and throat (6th ed.). Oxford: Blackwell Scientific Publications. ISBN 0-632-06506-0.
  6. ^ a b Blake, P., Matthews, R., Hornibrook, J. (1998). "When not to syringe an ear". N.Z.Med.J. 111 (1077): 422–424., Pristupljeno 30. 4. 2013.
  7. ^ Sharp, J.F., Wilson, J.A., Ross, L., Barr-Hamilton, R.M. (1990). "Ear wax removal: A survey of current practice". Br.Med.J. 301 (6763): 1251–1253., Pristupljeno 30. 4. 2013.
  8. ^ a b Timoti Hejn, profesor neurologije, otorinolaringologije i fizikalne terapije: „Ušna smola“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. septembar 2018) (jezik: engleski)
  9. ^ Commanding Officer of NOAA Ship MALCOLM BALDRIGE, Pristupljeno 30. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Церумен&oldid=27046278”