Crveni patuljak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crveni patuljci (Red dwarfs) na H-R dijagramu.

Crveni patuljak je tip zvezde sa glavnog niza H-R dijagrama, koji je hladniji i manje masivan od Sunca. Mase crvenih patuljaka se kreću od 0,08 do 0,51 masa Sunca, dok njihovi radijusi variraju između 0,18 i 0,60 radijusa Sunca. Efektivne temperature (temperature površine) su između 2500 K i 4000 K.[1] Crveni patuljci odgovaraju spektralnim tipovima K i M[2], pri čemu su najsjajniji crveni patuljci klase M0 V, dok se oblast crvenih patuljaka sa donje strane graniči sa braon patuljcima, supstelarnim objektima.[1] Crveni patuljci su najčešći zvezdani objekti u svemiru, procenjuju se da su oko 80% zvezda crveni patuljci (uključujući Proksimu Kentauri, zvezdu najbližu Suncu, i Barnardovu zvezdu, najbližu Suncu posle sistema Alfe Kentaura).[1][2]

Osobine[uredi | uredi izvor]

Crveni patuljci su po građi slični Suncu, s tim da imaju deblju spoljašnju konvektivnu zonu u odnosu na svoju veličinu. Ispoljavaju mnoge fenomene koji se uočavaju i na Suncu: pege, baklje, imaju hromosferu i koronu. Zahvaljujući postojanju pega, izmeren je period rotacije nekih crvenih patuljaka. Što je brža rotacija, zvezda je aktivnija, a na zvezdama koje rotiraju brže od 3 — 5 km/s često se javljaju baklje.[2] Pojava baklji po pravilu koincidira sa pojavom Hα emisione linije u spektru. Crveni patuljci sa emisionom Hα linijom se označavaju kao dMe, a oni sa apsorpcionom Hα linijom ili bez Hα linije uopšte, kao non-dMe ili dM.[1]

Otvoreni problemi[uredi | uredi izvor]

U proučavanju crvenih patuljaka nije rešen problem nastanka baklji, jer pretpostavljeni mehanizam nastanka Sunčevih baklji ne odgovara ovim zvezdama. Ostala otvorena pitanja su — koliko X-zračenje crvenih patuljaka doprinosi opštem fonu X-zračenja, kakav je evolucioni odnos između dMe i dM zvezda, odnos između crvenih i braon patuljaka, da li crveni patuljci prolaze kroz cikluse akticnosti slično Sunčevom ciklusu, kao i verovatnoća formiranja planeta oko crvenih patuljaka.[1]


Planete i uslovi za život[uredi | uredi izvor]

Mnogi crveni patuljci imaju planete, ali je veliko pitanje da li je na njima moguć razvoj života. Planete u naseljivoj zoni su vezane za zvezdu plimskim silama, odnosno okrenute ka njoj uvek istom stranom, što može da dovede do gubitka atmosfere. Čak i ako bi zadržale atmosferu, trpele bi snažne oluje.[3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Murdin, Paul, ur. (2001). Encyclopedia of Astronomy & Astrophysics (na jeziku: engleski). Taylor & Francis. str. 3524—3528. ISBN 978-0-7503-0440-5. Pristupljeno 16. 11. 2021. 
  2. ^ a b v Moore, Patrick, ur. (2002). Philip's Astronomy Encyclopedia (na jeziku: engleski). London: Philip's. str. 336. ISBN 978-0-540-07863-9. Pristupljeno 16. 11. 2021. 
  3. ^ „About Stars: Red Dwarfs”. Pristupljeno 10. 12. 2013. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]