Čajnik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Metalni čajnik

Čajnik je zatvoren kuhinjski sud namenjen kuvanju čaja ili za infuziju arome iz lišća ili cvetova biljki (biljni čaj). Sastoji se iz tela, drške, poklopca i grlića. Čajnici za kuvanje čaja se prave od metala. Postoje i električni čajnici u kojima se zagreva voda potrebna za tople napitke (vidi: kuvalo za vodu). Mnogi čajnici pište, pod uticajem vrele pare, da označe da je voda u njima provrila.

Čajnik za infuziju

Čajnici za naparavanje (infuziju) lišća i cvetova su izrađeni od porcelana ili stakla. Vruća voda se naliva kroz gornji otvor i natapa biljke koje su u čajniku.

Čajnici su ušli u upotrebu u Kini u vreme dinastije Juan. Verovatno su bili varijanta keramičkih lonaca i bronzanih vinskih krčaga koji su u Kini korišćeni hiljadama godina.

Krajem 17. veka trgovačke kompanije su počele da transportuju čaj iz Kine u Evropu, a uz to i čajnike. Porcelanski čajnici iz Kine su bili luksuzna roba. Prvi servisi za čaj u Evropi izrađeni su u fabrici u Majsenu 1710.