Шакал (film iz 1997)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šakal
Poster za teatralno izdanje
Izvorni naslovThe Jackal
RežijaMajkl Kejton-Džouns
ScenarioČak Farer
Producenti
PričaČak Farer
Temelji se naThe Day of the Jackal
Kenet Ros
Glavne uloge
MuzikaKarter Bervel
Direktor
fotografije
Karl Valter Lindenlaub
MontažaDžim Klark
StudioMučual film kompani
Alfavil films
DistributerJuniversal pikčers
Godina1997.
Trajanje124 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
ruski
Budžet60 miliona dolara[1]
Zarada159,3 miliona dolara[1]
Veb-sajtwww.thejackal.com
IMDb veza

Šakal (engl. The Jackal) američki je politički akcioni triler iz 1997. godine režisera Majkla Kejton-Džounsa. Glavne uloge igraju Brus Vilis, Ričard Gir i Sidni Poatje. Radnja filma, koji je izvestan nastavak filma Operacija Šakal iz 1973. godine, vrti se oko potere za plaćenim atentatorom.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Zajednička operacija FBI-ja i MVD-a dovodi do smrti mlađeg brata azerbejdžanskog mafijaša. U znak odmazde, mafijaš unajmljuje ubicu — poznatog samo kao Šakal — da ubije neidentifikovanu američku metu. Šakal traži 70 miliona dolara za posao, na što mafijaš pristaje. U međuvremenu, MVD hvata jednog od mafijaševih sluga. Tokom ispitivanja, ovaj otkriva ime „Šakal”. Ovo, zajedno s dokumentima koji su pronađeni u aktovci, vodi FBI i MVD ka pretpostavci da je meta za odmazdu direktor FBI-ja Donald Braun.

Dok Šakal započinje s pripremama za atentat — prerušavajući se i dobavljajući lažne isprave u toku procesa — FBI saznaje da postoji jedna osoba koja može da ga identifikuje. Zamenik direktora FBI-ja Karter Preston i major ruske Policije Valentina Kozlova odlaze do bivšeg IRA-inog snajperiste Deklana Malkvina, koji je imao odnos sa ETA-inim militantom Izabelom Zankonom — za koju verujuju da jedina osoba koja može da identifikuje Šakala. Malkvin pristaje da pomogne u zamenu za trud na njegovom slučaju, da ga oslobode zatvorske kazne.

Kasnije se obelodanjuje da Malkvin ima ličnog motiva za lov na Šakala: atentator je ranio Zankonu dok je ona nosila Malkvinovo dete, izazivajući pobačaj. Zankona pruža informacije koje mogu da pomognu u identifikaciji Šakala, uključujući činjenicu da je on Amerikanac i da je služio u Vojsci SAD i bio stacioniran u Salvadoru. Zankona daje Malkvinu ključ za ormarić u kojem ima čist pasoš i 10.000 dolara u kešu za povratak u Irsku. Kako god, Malkvin je Prestonu dao svoju reč da neće da pobegne kako bi mogao da pronađe Šakala.

U međuvremenu, Šakal stiže u Montreal da pokupi oružje koje namerava da upotrebi; nakon što pobegne grupi koja je htela da mu otme oružje, unajmljuje drugorazrednog oružara Ijana Lamonta da mu dizajnira i izradi kontrolni nosač za pušku. Potcenjujući pretnju koju po njega predstavlja atentator, Lamont pokuša da ga uceni za još novca; Šakal ga ubija tokom testne paljbe iz oružja (poljska puška ZSU-33 14,5 mm). FBI otkriva Lamontove ostatke, te uz Malkvinovu pomoć zaključuje da Šakal namerava da koristi dugodometno oružje visoke ciklične brzine tj. teški mitraljez.

Pomoću ruske krtice u FBI-ju, Šakal shvata da ga prati Malkvin uz pomoć Zankone; infiltrira se u njenu kuću nakon što dobije FBI pristupni kod od svog insajdera. Umesto Zankone pronalazi Kozlovu i agente Viderspuna i Makmarfija. Ubija agente i smrtno ranjava Kozlovu. Šakal pri odlasku kaže Kozlovi da Malkvin „ne može da zaštiti svoje žene”, što mu ona prenese na samrti.

Dok Šakal vrši poslednje pripreme, Malkvin zaključuje da njegova meta nije Braun nego prva dama — koja upravo treba da održi veliki javni govor na otvorenju novog centra za hemoterapiju. Šakal planira da upuca prvu damu preko daljinske kontrole. Dospevši baš na vreme, Malkvin uspešno sabotira Šakalovo oružje pucajući u teleskopski nosač — dok Preston prima metak namenjen prvoj dami. Nakon potere u igri mačke i miša kroz tunele metroa, Malkvin i Zankona ubiju atentatora namrtvo.

Nekoliko dana posle, Preston i Malkvin ostaju kao jedini svedoci Šakalovom pokopu na neobeleženom grobu. Preston otkriva da ide nazad u Rusiju kako bi uhvatio Tereka Murada — mafijaša koji je unajmio Šakala. Otkriva se i da je Malkvinov zahtev za puštanje odbijen, ali da će najverovatnije da bude premešten u zatvor minimalne sigurnosti. Prestonovo herojstvo u spasavanju prve dame učinilo ga je poželjnim u FBI-ju. Saznavši da će njegova trenutna moć sprečiti bilo kakve posledice po njega, Preston okreće leđa Malkvinu i napušta ga — dopuštajući mu da ostane na slobodi.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Brus Vilis Šakal
Ričard Gir Deklan Malkvin
Sidni Poatje zamenik direktora FBI-ja Karter Preston
Dajana Venora major MVD-a Valentina Kozlova
Matilda Mej Izabela Zankona
Dž. K. Simons FBI agent Timoti I. Viderspun
Ričard Lajnbek FBI agent Makmarfi
Džon Kaningam direktor FBI-ja Donald Braun
Džek Blek Ijan Lamont
Tes Harper prva dama Emili Kauan
Lesli Filips Vulberton
Stiven Spinela Daglas
Sofi Okonedo Jamajčanka
Dejvid Hejman Terek Murad
Stiv Baset Džordž Deker
Jurij Stepanov Viktor Politovski
Ravil Isjanov Gazi Murad
Volt Makferson Denehi
Megi Kasl 13-godišnja taokinja Megi
Danijel Dae Kim Akaši
Majkl Kejton-Džouns čovek na videu
Piter Salivan Vasiljev
Ričard Kjubison general Belinko
Serdž Hud Bofres
Evan Bejli čuvar u zatvoru
Džonatan Aris Aleksandar Radzinski
Edvard Fajn Bil Smit
Lari King Lari King
Marfi Gajer predstavnik NSC
Dejvid Baras direktor Bolitonov (nepotpisani)

Prijem[uredi | uredi izvor]

Kritički odziv[uredi | uredi izvor]

Šakal je dobio rejting od 23% na sajtu Rotten Tomatoes na osnovu 30 recenzija, uz prosečnu ocenu od 4,4/10. Kritički konsenzus veb-sajta je sledeći: „Šakal je relativno jednostavan triler potere koji nema mogućnost da doda ushićenje ili uzbuđenje kako se radnja razvija prema napred.”[2] Metacritic je filmu dao ocenu od 36 od 100 na osnovu 20 recenzija.[3] Publika s kojom je CinemaScore napravio anketu dala je filmu prosečnu ocenu „B−” na skali A+ do F.[4]

Rodžer Ibert iz Čikago san-tajmsa nazvao je film „tmurnim, čudno monotonim trilerom”;[5] Rat Stajn iz San Francisko kronikla rekla je da je „više besmislen nego uzbudljiv”;[6] Rasel Smit iz Ostin kronikla nazvao ga je „najdosadnijim filmom 1997”.[7]

Zarada[uredi | uredi izvor]

Šakal je izašao 14. novembra 1997. godine, sa zaradom od ukupno 15.164.595 dolara tokom vikenda otvaranja.[1] U svetu je ukupno zaradio 159.330.280 dolara, naspram budžeta od 60 miliona dolara.

Muzika[uredi | uredi izvor]

Originalna traka za Šakal kompozicija je Kartera Bervela. Nikada nije zvanično izašla na CD-u, s tim da je Bervel otpremio odabrane delove muzike iz filma na svoj veb-sajt. Projekat nije bio sretno iskustvo za Bervela; njemu se scenario nije sviđao i osuđivao je Sejberov remiks muzike.[8]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Box Office Mojo: The Jackal”. Pristupljeno 1. 3. 2009. 
  2. ^ The Jackal (1997)”. Rotten Tomatoes. Fandango Media. Pristupljeno 6. 2. 2019. „'The Jackal is a relatively simple chase thriller incapable of adding thrills or excitement as the plot chugs along. 
  3. ^ The Jackal Reviews”. Metacritic. CBS Interactive. Pristupljeno 6. 2. 2019. 
  4. ^ „CinemaScore”. cinemascore.com. 
  5. ^ Ebert, Roger (14. 11. 1997). The Jackal. Chicago Sun-Times. Chicago, Illinois: Sun-Times Media. Pristupljeno 6. 2. 2019. „glum, curiously flat thriller 
  6. ^ Stein, Ruthe (14. 11. 1997). „'Jackal' Can't Hide From Absurd Plot / Willis alters look in mishmash thriller”. The San Francisco Chronicle. San Francisco, California: Hearst Corporation. Pristupljeno 6. 2. 2019. „more preposterous than thrilling 
  7. ^ Smith, Russell (14. 11. 1997). The Jackal. The Austin Chronicle. Austin, Texas: Austin Chronicle Corp. Pristupljeno 6. 2. 2019. „1997's most tedious movie 
  8. ^ „Carter Burwell - The Jackal. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]