Šaljiva slika

С Википедије, слободне енциклопедије

A cartoon shows a bearded man with a red bow tie holding numerous items. He holds the hat from Dr. Seuss's "The Cat in the Hat" and balances a fishbowl on his left index finger.
Primer moderne šaljive slike. Tekst je preuzeo karikaturista Greg Vilijams iz članka Vikipedije o Dr Susu.

Šaljiva slika je tip ilustacije, često animirane, obično u nerealističnom ili polurealističnom stilu. Specifično značenje je vremenom evoluiralo, ali moderna upotreba se obično odnosi na: sliku ili seriju slika namenjenih satiri, karikaturi ili humoru; ili filmska slika koja se oslanja na sekvencu ilustracija svoje animacije. Osoba koja stvara šaljive slike naziva se u prvom smislu termina karikaturistom,[1] a u drugom se smislu obično zove animator.

Koncept je nastao u srednjem veku, a prvo je opisivao pripremni crtež za umetničko delo, poput slike, freske, tapiserije ili vitraža. U 19. veku, počevši od časopisa Panč 1843. godine, šaljive slike su se prvo osnosile na šaljive ilustracije u časopisima i novinama. Početkom 20. veka šaljive slike su prerasle u animirane filmove koji podsećaju na štampane šaljive slike.[2]

Lepa umetnost[уреди | уреди извор]

Šaljiva slika je crtež pune veličine napravljen na čvrstom papiru kao studija ili maketa za sliku, vitraže ili tapiseriju. Takvi crteži su se tipično koristili u izradi freski za tačno povezivanje sastavnih delova kompozicije kada su slikalo na vlažnom malteru tokom više dana (giornat).[3]

Takvi crteži često imaju ubode igle duž obrisa dizajna. Crteži slikara, poput Rafaelovih crteža u Londonu, i primeri Leonardo da Vinčijevih radova, sami su visoko cenjeni. Crtane tapiserije, obično obojene, pratili su tkači na tkalačkom razboju.[2][4]

Štampani mediji[уреди | уреди извор]

Džon Lič, Crtež br.1: Supstanca i senka, 1843, satirični pripremni crtež za freske u Vestminsterskoj palati, korak u stvaranju savremenog značenja „crtanog filma”.

U štampanim medijima šaljiva slika je ilustracija ili serija ilustracija, obično sa humorističkog karaktera. Ova upotreba datira iz 1843. godine, kada je časopis Panć na svojim stranicama primenio termin satirični crteži,[5] posebno skice Džona Liča.[6] Prvi od njih parodirao je pripremne crteže za velike istorijske freske u tada novoj Vestminsterskoj palati. Originalni naslov za ove crteže bio je Lice gospodina Panča je slovo Q, a novi naslov engl. cartoon je bio ironična referenca na samoveličajuće držanje Vestminsterskih političara.

Animacija[уреди | уреди извор]

a running horse (animated)
Animirani crtani konj, nacrtan pomoću rotoskopiranja iz Edvard Majbridžovih fotografija iz 19. veka

Zbog stilskih sličnosti između komičnih stripova i ranih animiranih filmova, šaljive slike se mogu odnositi na animaciju, a pojam crtani film se trenutno se koristi za animirane crtane filmove i šaljive slike.[7] Dok animacija označava bilo koji stil ilustrovanih slika viđenih uz brzu zamenu kako bi se stvorio utisak pokreta, pojam crtani film najčešće se koristi za opisivanje televizijskih emisija i kratkih filmova namenjene deci, koji obično sadrže antropomorfirane životinjama,[8] superheroje, avanture dečjih protagonista ili srodne teme.

Tokom 1980-ih godina, engleski termin cartoon je skraćen na toon, pri čemu se počeo odnositi na likove u animiranim produkcijama. Ovaj pojam je popularizovan 1988. godine kombinovanim akcionim/animiranim filmom Ko je smestio Zeki Rogeru, a 1990. godine sledila je animirana TV serija Tini tun aventure.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Merriam-Webster's Dictionary.
  2. ^ а б Becker 1959
  3. ^ Constable 1954, стр. 115.
  4. ^ Adelson 1994, стр. 330.
  5. ^ Punch.co.uk. „History of the Cartoon”. Архивирано из оригинала 11. 11. 2007. г. Приступљено 1. 11. 2007. 
  6. ^ Adler & Hill 2008, стр. 30.
  7. ^ Walasek 2009, стр. 116.
  8. ^ Wells 2008, стр. 41.

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]