Корисник:Cocagomboca/песак

С Википедије, слободне енциклопедије

Spaljivanje knjiga,[уреди | уреди извор]

odnosno biblioklazam ili libricid je naziv za namernu aktivnost, često ceremonijalne prirode, koja za svrhu ima uništavanje knjiga. U širem smislu može podrazumevati i uništavanje drugih medija za prenos informacija kao što su gramofonske ploče, filmovi, magnetoskopske trake i CD-ovi. Razlozi za takvu aktivnost su obično religijske, političke ili ideološke prirode i njima se obično nastoje trajno ukloniti sadržaji koji se smatraju uvredljivima ili neprihvatljivima, odnosno na spektakularni način izraziti neslaganje sa njihovim idejama.

Spaljivanje knjiga je kroz istoriju predstavljalo najekstremniji oblik cenzure i u modernom svetu se obično vezuje uz autoritarne režime i institucije, pri čemu se kao jedan od najstarijih primera navodi Kina pod vlašću prvog cara Qi Shi Huanga, koji je u 3. veku pne. naredio spaljivanje knjiga i progon učenjaka. Zahvaljujući spaljivanju knjiga brojna književna djela i neprocjenjivi izvori istorijskih podataka su trajno izgubljena. U 20. vijeku su postala poznata nacistička spaljivanja knjiga te javna spaljivanja Beatlesovih ploča u SAD 1960-ih nakon što je dio tamošnjih hriscana njihovu izjavu "da su popularniji od Hrista" shvatio kao blasfemiju.

Na prostoru bivše Jugoslavije su spaljivanja knjiga posljednji put zabelezena1990-ih kada su u nekim manjim mestima u Hrvatskoj direktori lokalnih biblioteka iz svojih bibliotetskih fondova izdvajali i javno spaljivali knjige napisane ćirilicom ili čiji su autori bili srpske nacionalnosti.

Eksterni linkovi[уреди | уреди извор]

  • "On Book Burnings and Book Burners: Reflections on the Power (and Powerlessness) of Ideas" by Hans J. Hillerbrand
  • "Burning books" by Haig A. Bosmajian
  • "Bannings and burnings in history" - Book and Periodical Council (Canada) Arhivirano 2011-07-06 na Wayback Machine-u
  • "The books have been burning: timeline" by Daniel Schwartz, CBC News. Updated Sept. 10, 2010