Benzofuran

Из Википедије, слободне енциклопедије
Benzofuran
Skeletal formula with numbering convention
Benzofuran-3D-balls.png
Benzofuran-3D-spacefill.png
IUPAC ime
Drugi nazivi Kumaron, benzo[b]furan
Identifikacija
CAS registarski broj 271-89-6 YesY
PubHem 9223
HemPauk 8868 YesY
DrugBank DB04179
KEGG C14512
ChEBI 35260
SMILES
InChI
Svojstva
Molekulska formula C8H6O
Molarna masa 118.13 g mol−1
Tačka topljenja

-18 °C, 255 K, -0 °F

Tačka ključanja

173 °C, 446 K, 343 °F

Opasnost
LD50 500 mg/kg (mice).[1]

 YesY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Benzofuran je heterociklično jedinjenje koji se sastoji od kondenzovanih prstena benzena i furana. Ova bezbojna tečnost je komponenta katrana. Benzofuran je osnova mnogih srodnih jedinjenja sa kompleksnijim strukturama. Na primer, psoralen je derivat benzofurana koji se javlja u nekoliko biljki.

Садржај

Produkcija [уреди]

Benzofuran se može ekstrahovati iz katrana. On se takođe dobija dehidrogenacijom 2-etilfenola.[1]

Laboratorijski metodi [уреди]

Benzofuran se može pripremiti putem O-alkilacije salicilaldehida sa hlorosirćetnom kiselinom i naknadnom dehidratacijom nastalog etra.[2] U drugom metodu zvanom Perkinovo preuređenje[3][4][5] kumarin reaguje sa hidroksidom:

Perkin rearrangement

Srodna jedinjenja [уреди]

Reference [уреди]

  1. ^ а б Collin, G.; Höke, H. (2007). „Benzofurans“. Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry. Weinheim: Wiley-VCH. DOI:10.1002/14356007.l03_l01. 
  2. ^ Burgstahler, A. W.; Worden, L. R. (1966), „Coumarone“, Organic Syntheses 46: 28 ; Coll. Vol. 5: 251 
  3. ^ Perkin, W. H. (1870). „XXIX. On some New Bromine Derivatives of Coumarin“. Journal of the Chemical Society 23: 368–371. DOI:10.1039/JS8702300368. 
  4. ^ Perkin, W. H. (1871). „IV. On some New Derivatives of Coumarin“. Journal of the Chemical Society 24: 37–55. DOI:10.1039/JS8712400037. 
  5. ^ Bowden, K.; Battah, S. (1998). „Reactions of Carbonyl Compounds in Basic Solutions. Part 32. The Perkin Rearrangement“. Journal of the Chemical Society, Perkin Transactions 2 1998 (7): 1603–1606. DOI:10.1039/a801538d.