Hidrazinijum

С Википедије, слободне енциклопедије
Strukture dva protonisana derivata hidrazina: N2H+
5
i N2H2+
6
.

Hidrazinijum je katjon sa formulom N2H+
5
. U nekim slučajevima, "hidrazin" se odnosi na N2H+
5
, e.g. so hidrazin sulfat. Hidrazinijum je izveden iz hidrazina putem protonacije (tretmana sa jakom kiselinom). Soli hidrazinijuma su reagensi koji se često koriste u hemiji. Oni isto tako nalaze primenu u pojedinim industrijskim procesima. Oni su u vodi rastvorne, bezbojne soli.[1] Hidrazinijum je slaba kiselina sa pKa = 8.1.

Hidrazinijum azid[уреди | уреди извор]

Jedna od najneobičnijih (i relativno nestabilnih) soli hidrazinijuma je azid. Hidrazin azid (N5H5), so hidrazina i hidrazoinske kiseline, se koristi u naučnim istraživanjima, zboh njenog visokog sadržaja azota i eksplozivnih svojstava. Strukturno, ona je [N
2
H
5
]+
[N
3
]
.[2] Ova so se eksplozivno razlaže u hidrazin, amonijak, i azot:[3]

12 N
5
H
5
→ 3 N
2
H
4
+ 16 NH
3
+ 19 N
2

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Jean-Pierre Schirmann, Paul Bourdauducq "Hydrazine" in Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry, Wiley-VCH, Weinheim, 2002. . doi:10.1002/14356007.a13_177.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ).
  2. ^ Chiglien, G.; Etienne, J.; Jaulmes, S.; Laruelle, P. (15. 9. 1974). „Structure cristalline de l'azoture d'hydrazinium, N5H5”. Acta Crystallographica Section B. 30 (9): 2229—2233. doi:10.1107/S0567740874006790. 
  3. ^ G. B. Manelis (2003). Thermal decomposition and combustion of explosives and propellants. CRC Press. стр. 235. ISBN 0-415-29984-5.