Krivica

Из Википедије, слободне енциклопедије

Krivica ili vinost je pravna kategorija.

U građanskom pravu ce cijeni strože nego u krivičnom. Naš Zakon ne daje definiciju krivice. On polazi od toga da krivica postoji kada je štetnik prouzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom. Ipak, može se zaključiti da Zakon u pojmu krivice prepoznaje izvjesne subjektivne elemente u smislu psihički voljnog akta, jer izvjesna lica smatra neodgovornim. To su lica koja usljed duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili drugih razloga nisu sposobna za rasuđivanje, kao i maloljetnici od navršene sedme do navršene četrnaeste godine, osim ako se dokaže da su pri prouzrokovanju štete bili sposobni za rasuđivanje. Pojam krivice se na jedan način objektivizira kao standard ponašanja razumnog i pažljivog čovjeka.

Profesor Mihailo Konstantinović je u Skici za ZOO u čl. 127.(kada postoji krivica) naveo:"Pri prosuđivanju da li je lice koje je štetu prouzrokovalo, krivo ili ne, tj. da li se ponašalo kako je trebalo, sud vodi računa o redovnom toku stvari i o tome šta se od razumnog i pažljivog čovjeka moglo osnovano očekivati u datim okolnostima."

U nasem Zakonu postoji oboriva pretpostavka krivice, krivica se pretpostavlja ukoliko postoji šteta i uzročna veza ali štetnik može dokazivati da nije kriv. Kada se za neko lice u sporu utvrdi da je štetu prouzrokovalo, onda se postavlja pitanje krivice, a mjerilo za ocjenjivanje je da li se takvo lice ponašalo kako je trebalo. Sud prvo utvrđuje kako se ponašao tuženi pa zatim to ponašanje upoređuje sa ponašanjem razumnog i pažljivog čovjeka.