Đakon Ignjatije
Đakon Ignjatije | |
|---|---|
 Crkva u Smolensku | |
| Ime po rođenju | Ignatiй |
| Datum rođenja | 14. vek |
Đakon Ignjatije bio je ruski đakon koji je pratio mitropolita Pimena tokom njegovog putovanja u Carigrad krajem 14. veka.[1][2] Ignjatije se pominjao i kao Grk Ignjatije iz crkve Arhangela Mihaila u Smolensku. Zajedno sa jeromonahom svoje crkve, episkopom Mihailom i mitropolitom Pimenom, putovao je u Carigrad i širu carigradsku oblast 1389. godine.[3][4]
Ignjatije je napisao najraniji zapis o Kosovskom boju, samo 12 dana nakon bitke.[5][6] On je zabeležio da je čovjek koji je lojalno služio knezu Lazaru (srp. у цара српскога Лазара неки верни слуга) oklevetan kao izdajnik. U namjeri da dokaže svoju lojalnost tokom bitke, ovaj čovjek se pretvarao da je napustio Lazareve trupe, otišao kod sultana Murata I i ubio ga.[7] Ime ovog čovjeka dodato je (Miloš) nekim kasnijim prepisima Ignjatijevog originalnog teksta iako nije predstavljeno u originalnom rukopisu.[8]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Mladen Gvero; Nataša Nikolić; Miodrag B. Šijaković (1989). Miloš Obilić: epski junak i legenda. Zajednica književnih klubova Srbije. str. 186. Pristupljeno 12. 9. 2013. „Đakon Ignjatije, saputnik mitropolita Pimena”
- ^ Každan, Aleksandr Petrovič; Litavrin, G. G. (1958). Očerki istorii Vizantii i юžnыh slavяn: posobie dlя učiteleй (na jeziku: ruski). Gos. Učebno-pedagog. izd.-vo. str. 302. „...peru russkogo dьяkona Ignatiя, soprovoždavšego v 1389 g. moskovskogo mitropolita Pimena vo vremя ego putešestviя v Konstantinopolь. «Murad pošel s voйskom protiv serbskogo knяzя Lazarя, — pišet Ignatiй, — i, kak slыšno, oba pali na pole bitvы.”
- ^ Vojislav Đurić (1969). Zbornik Svetozara Radojčića. Nauchno delo. str. 342. Pristupljeno 12. 9. 2013. „Taj isti črnec Ignjatije opisao je svoje putovanje u Carigrad zajedno s jeromonahom svoga manastira, smolenskim episkopom Mihailom u pratnji mitropolita Pimena 1389. godine. Po rečima Antonove5* u prilog pretpostavke”
- ^ McMillin, Arnold Barrett (1977). Die Literatur der Weissrussen. Schmitz. str. 22. „Ignatius was a deacon in Smolensk who in 1389 accompanied Metropolitan Pimen of Moscow to Constantinople and ... as also the description of the historic defeat of the Serbs by the Turks at Kosovo Polje on 13 June 1389, are related in a ...”
- ^ Istorijski glasnik: organ Društva istoričara SR Srbije. Društvo. 1994. str. 9. Pristupljeno 12. 9. 2013. „najstariji pomen, nastao svega 12 dana posle bitke,”
- ^ Maximilian Braun (2004). Kosovo: bitka na Kosovopolju u istorijskom i epskom predanju. Platoneum. str. 46. ISBN 9788683639212. Pristupljeno 12. 9. 2013. „Hronološki pregled izvora: 1) Dnevnik sa putovanja Đakona Ignjatija (juni 1389)”
- ^ Mladen Gvero; Nataša Nikolić; Miodrag B. Šijaković (1989). Miloš Obilić: epski junak i legenda. Zajednica književnih klubova Srbije. str. 186. Pristupljeno 12. 9. 2013. „Đakon Ignjatije, saputnik mitropolita Pimena ovako se izrazio o tome delu Miloševom: „Beše u cara srpskoga Lazara neki verni sluga, koga neki oklevetaše, kao da neverno cara služi. Oklevetani htede da dokaže svoju”
- ^ Miodrag Al Purković (2000). Junaci srpskih narodnih pesama. IKP Evro. str. 94. Pristupljeno 12. 9. 2013. „...koji je zabeležio kako su 27. juna čuli u gradu Astraviji da je poginuo sultan Murat. Uz jedan Ignjatijev tekst ušlo je kako je Murata ubio „vernij sluga Lazarev imenem Miloš". Pokazalo se, međutim, da originapni Ignjatijev”
