Pređi na sadržaj

Judenrat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Judenrat (nem. Judenräte jednina Judenrat; jevrejski savet) je bio naziv za administrativna tela u Nacističkoj Nemačkoj tokom Drugog svetskog rata koja su Jevreji morali da organizuju u delovima Poljske koje je okupirala Nemačka, a kasnije i na okupiranim teritorijama Sovjetskog Saveza[1]

Prvi jevrejski saveti su formirani po naređenju Rajnharda Hajdriha 21. septembra 1939, ubrzo po okončanju invazije na Poljsku.

Jevrejski saveti su služili za komunikaciju između nemačkih okupacionih vlasti i jevrejskih zajednica pod okupacijom. Judenrati su upravljali već postojećim jevrejskim komunalnim ustanovama kao što su bolnice, narodne kuhinje i zanatske škole.

Sa formiranjem geta, ova tela su postala odgovorna za lokalnu vlast u getu, i nalazila se između nacista i stanovnika geta. Obično su se sastojala od predratnih vođa jevrejskih zajednica (osim u Sovjetskom Savezu, gde su jevrejske organizacije ukinute 1930-ih). Jevrejski savezi su morali da nacistima obezbeđuju Jevreje za prinudni rad, i da pomažu u deportaciji Jevreja u logore smrti tokom Holokausta. Oni koji su odbijali da ispunjavaju naređenja nacista ili nisu mogli da sarađuju u potpunosti su često streljani ili i sami odvođeni u logore smrti.

U većem broju slučajeva, kao što su Minski geto i Lahvanski geto, jevrejski saveti su sarađivali sa pokretom otpora. U drugim slučajevima, oni su sarađivali sa nacistima, verujući da bi saradnja mogla da spase živote stanovnika geta.

Tunis[uredi | uredi izvor]

Kada je Nemačka okupirala Tunis, uspostavljena je Radna regrutna komisija (fr. Comité de Recrutement de la Main d'Oeuvre). Pol Gez, poznati pripadnik lokalne jevrejske zajednice je postavljen za predsedavajućeg, a veći broj drugih viđenijih Jevreja su držani kao taoci. Komisija je funkcionisala na sličan način kao i jevrejski saveti.[2] Stoga neki izvori govore o judenratolikim organizacijama ili prosto judenrat u Tunisu, što nije u potpuonsti tačno; za razliku od judenrata, Radna regrugna komisija nije bila uspostavljena kao oblik jevrejske samouprave.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Trunk 1972.
  2. ^ Laskier 1994, str. 73.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]