Abul Hasan Han Gafari
Abul Hasan Han Gafari | |
---|---|
Puno ime | Abul Hasan Han Gafari |
Datum rođenja | 1814. |
Mesto rođenja | Kašan, Persija |
Datum smrti | 1866. |
Mesto smrti | Teheran, Persija |
Abul Hasan Han Gafari (pers. ابوالحسن غفاری), poznat i kao Sani ol molk, bio je slikar, minijaturista, majstor lakiranja i ilustrator knjiga. Bio je jedan od najuticajnijih slikara kadžarske epohe u kojoj je dobio naziv iranski Rafael.
Život
[uredi | uredi izvor]Prema postojećim dokumentima rođen je u Kašanu oko 1814. godine. Njegov otac je bio Mirza Muhamed Gafari, talentovani slikar i grafičar. Nakon osnovnog školovanja, oko 1829. godine, pohađa časove slikarstva kod majstora Mehr-Ali Esfahanija, poznatog slikara na dvoru kadžarskog vladara Fateh Ali-šaha. Tokom naredne decenije postigao je brzi napredak. Godine 1842., za vreme vladavine Muhamed-šah Kadžara, kada mu je bilo samo 29 godina, dozvoljeno mu je da naslika portret monarha, i na taj način je postao dvorski slikar. Mirza Abul Hasan Kan je umro 1866. u 52. godini života nakon bolesti.
Stil
[uredi | uredi izvor]Portret Muhamed-šaha sa potpisom Abul Hasan Gafarija iz 1842. godine smatra se njegovim najranijim radom. Do tog vremena je već formirao sopstveni stil koji je, u uljanom slikarstvu, predstavljao rafinaciju stila Mehr Alija. S druge strane, njegove minijature i portreti pokazuju originalnost, naturalizam i tehničko savršenstvo. Njegova jača strana je nesumnjivo bio portret, u kojem njegove briljantne i ponekad nemilosrdne karakterizacije često posmatrača dovode licem u lice sa subjektom[1].
Odlazak u Italiju
[uredi | uredi izvor]Potaknut željom za daljim usavršavanjem, pri kraju vladavine Muhameda Šaha, Mirza Abul Hasan Han odlučuje da otputuje u Italiju, tadašnji umetnički centar Evrope, kako bi se upoznao sa delima velikih i poznatih evropskih umetnika, posebno renesansnih, i njihovim slikarskim metodama. U Italiji je proveo period između 1846. i 1850. godine gde je proučavao i kopirao dela italijanskih majstora u Rimu, Vatikanu, Firenci i Veneciji i posećivao i studirao na akademijama i muzejima u tim gradovima[1].
Rezultat ovog putovanja su kopije nekoliko evropskih slika, među kojima je i Rafaelova čuvena Madona iz Folinja. Smrt vladara Muhamed-šaha, zatekla je Mirzu Abul Hasana Hana u Evropi, a njegov mladi naslednik Nasir el Din Šah Kadžar, koji je živeo u Tabrizu, došao je u Teheran gde je 1848. stupio na presto. Budući da postoji samo nekoliko radova koje je Abul Hasan Kan naslikao 1848. i 1849. godine, a imajući u vidu da je prvi rad po povratku u Iran datiran u 1850-1, njegov povratak kući mora da se dogodio dve ili tri godine nakon što je Nasir el Din Šah stupio na presto.
Godine 1850. Abul Hasan se vratio u Iran gde je neko vreme bio uključen u rad prve moderne visokoškolske institucije, Dar al-Fonun, koju je Nasir el Din Šah uspostavio u Teheranu.
Poslednjih godina života obavljao je više administrativnih dužnosti, uređivao je vladine časopise i nadgledao štamparije u zemlji. Godine 1861. dobio je titulu Sani ol molk, po kojoj je ostao poznat.
Hiljadu i jedna noć
[uredi | uredi izvor]Abul Hasan je proveo 1853. godinu u dizajniranju i nadzoru izrade 1.134 stranica minijatura koje krase izvanredan šestotomni persijski prevod Hiljadu i jedne noći (koji se čuva u biblioteci Golestan), na kome je tim od trideset i četiri slikara radio pod njegovim nadzorom. Radi se o izvanrednom delu i u pogledu papira, korica, kaligrafije, i broja stranica i ukrasa. Međutim, njen najvažniji i najinteresantniji aspekt odnosi se na broj i kvalitet ilustracija koje sadrži, što je uistinu čini remek-delom iranskog minijaturnog slikarstva svog doba. Po rečima Kamal-ol-Molk, ova kopija Hiljade i jedne noći sadrži 3600 različitih scena na 1134 stranice, koje je za sedam godina izvelo 42 umetnika različitih profila. Osim svog posebnog dizajna, kolorita, kompozicije i finoće, slike su najatraktivnije sa stanovišta prikaza iranskog folklora iz sredine 19. veka.
U stvaranju scena koje ilustruju ovu knjigu, Mirza Abul Hasan Han je odlučio da prikaže kakav je bio život u Iranu u njegovo vreme. Zato ilustracije ove knjige predstavljaju autentične dokumente o životu u Iranu sredinom 19. veka.
Brojne živahne i razrađene ilustracije ove dragocene knjige otkrivaju važne i zanimljive kulturne i etnološke aspekte iranskog društva iz tog perioda. Na njima se može, na primer, videti kako su izgledale kuće, prostorije, zidovi, prozori, napravljeni u nedavno uvezenom francuskom stilu, popločano dvorište, bazeni, arkade i bogato zasađeni vrtovi. Može se primetiti i kako je bilo uređeno javno kupatilo za muškarce, sa kupolom, stubovima, stepeništem i zajedničkim bazenima, kao i šta se tamo dešavalo, na primer kako su muškarci brijali glave britvom, prali tela rukavicom za ribanje, stavljali kanu na brade, ruke i noge; i kako su ležali na prostrtoj tkanini na podu kupatila da bi im masirali telo. Može se videti da su u to vreme popularni muzički instrumenti bili tar, kamanče, daf i tonbak, koje su svirali i muškarci i žene, i da su mladići i devojke samostalno ili u paru plesali u sredini soba prateći svojim koracima zvuke pucketanja prstiju. Ilustracije pokazuju da su ljudi obično sedeli na podu, na tepihu ili prostirci od filca naslonjeni na jastuke postavljene po zidovima i na podu soba, a u domovima prinčeva, dvorjana, aristokrata i bogataša korišćen je uvozni evropski nameštaj. Svaki detalj ovih ilustracija prepun je iznenađenja i veoma su korisna referenca u proučavanju iranskog društva iz sredine 19. veka.
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Amir Kabir, pre 1860
-
Princ Ardešir Mirza, 1853
-
Gozba Azim Hana Esfahanija, 1852
-
Ilustracija za persijski prevod Hiljadu i jedne noći
-
Ilustracija za persijski prevod Hiljadu i jedne noći, Palata Golestan
-
Ilustracija za persijski prevod Hiljadu i jedne noći, Palata Golestan
-
Ilustracija za persijski prevod Hiljadu i jedne noći, Palata Golestan
-
Ilustracija za persijski prevod Hiljadu i jedne noći,1849-1856
-
Ilustracija za persijski prevod Hiljadu i jedne noći1849-1856
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b (jezik: engleski) Encyclopædia Iranica ABU’L-ḤASAN KHAN ḠAFFĀRĪ
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Reza Pourjavady (2001). The Splendour of Iran (na jeziku: engleski). Booth-Clibborn. ISBN 978-1-86154-011-9.
- (jezik: engleski) Sani ol-Molk Iran Chamber Society
- Layla S. Diba (1999). Royal Persian Paintings: The Qajar Epoch 1785-1925 (na jeziku: engleski). I. B. Tauris. ISBN 978-1-86064-255-5.