Pređi na sadržaj

Adak

Koordinate: 51° 47′ S; 176° 38′ Z / 51.78° S; 176.64° Z / 51.78; -176.64
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Adak
engl. Adak Island
Adak na karti Aljaske (SAD)
Adak
Adak
Geografija
Koordinate51° 47′ S; 176° 38′ Z / 51.78° S; 176.64° Z / 51.78; -176.64
Površina711,18 km2
Visina1.196 m
Administracija
SAD2
Savezna država SADAljaska
Demografija
Stanovništvo316  (2000)
Gustina st.0,44 stan./km2
Dodatne informacije
Vremenska zona
  • UTC

Adak (engl. Adak Island) je ostrvo SAD koje pripada saveznoj državi Aljaska. Površina ostrva iznosi 725 km². Prema popisu iz 2000. na ostrvu je živelo 316 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Adak je najveće od Andeanovljevih ostrva (engl. Andreanof Islands), drugoj najistočnijoj od 4 glavne grupe Aleutskih ostrva.[1]

Aleutska ostrva su lanac od 14 velikih i 55 malih ostrva (ukupne površine 16.546 km²) koji se od poluostrva Aljaska pruža u blago povijenom luku prema Kamčatki, u dužini od oko 1.260 km. Podeljena su na 4 glavne grupe, od istoka prema zapadu: Foks (glavni grad Dač Harbor na ostrvu Analeska), Andreanovljeva ostrva (najveće je Adak), ostrva Ret (najveća su Kiska i Emčitka) i ostrva Nir (najveća su Etu i Egatu). Ostrva su brdovita, sa oko 30 aktivnih vulkana, bez drveća, pokrivena tundrom. Stenovite obale, nepostojanje prirodnih luka i česte oluje otežavaju prilaz s mora.[1]

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Nakon ulaska u rat (8. decembra 1941), SAD su na ostrvu Adak početkom 1942. izgradile aerodrom za lovačke avione. Nakon japanskog osvajanja Aleutskih ostrva Etu i Kiska (7-12. juna 1942), ostrvo je dobilo veći strategijski značaj. Da bi sprečili dalje prodiranje Japanaca, Amerikanci su se 30. avgusta 1942. iskrcali na ostrvu Adak i tu sagradili vazduhoplovnu bazu. Druga baza uređena je na Emčitki. Vazdušni napadi sa ovih baza onemogućili su snabdevanje trupa na Etu i Kiski površinskim brodovima, pa su Japanci bili primorani da se služe podmornicama.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 1, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1970), str. 95