Pređi na sadržaj

Akustički evocirani potencijali

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
BERA zapis

Akustički evocirani potencijali moždanog stabla (akronimi. AEP ili BAER od engl. reči — Brainstem auditory evoked potential) je objektivna otoneurološka minimalno invazivna metoda kojom se meri sposobnost slušnog puta da sprovodi nervne impulse kao odgovor na zvuk.[1]

Rani auditivni evocirani potencijali predstavljaju složenu metodu za čije sprovođenje je potrebno vreme i široko stručno znanje, kako bi se uz pomoć nje odredio prag sluha deteta. U tom smislu preporučuje se njegova primena samo za ispitivanje pacijenata koji su izdvojeni prethodnim odabirom.

Metoda[uredi | uredi izvor]

AEP test funkcioniše po principu merenja moždane aktivnosti pri emitovanju zvuka razlučitih frekvencija i jačine, slično elektroencefalografiji (EEG) stim što on beleži nervnu aktivnost od kohlee, gde su smeštene slušne ćelije, do slušnih centara u produžnoj moždini.[2][3][4]

Test koriste stimulus u obliku klika, kojima se izazivaju elektrofiziološki odgovori koji potiču od osmog kranijalnog nerva i auditivnog puta u okviru moždanog stabla, koji se snimaju površinskim elektrodama.

Izvodi se tako što se zvučni talas emituje preko malih slušalica koje se stavljaju u oba uva ispitanika. Moždana aktivnost se registruje preko posebnih elektroda koje se lepe na određene tačke na površini glave (predeo iza uva, čelo i teme glave).

Tumačenje rezultata[uredi | uredi izvor]

Posebnim softverom na kompjuteru se nakon obrade oni prikazuju kao kriva sa određenim brojem talasa (5 do 7 talasa) Talasi koji nastaju na krivoj rezultat su detektovanja aktivnosti u posebnim delovim slušnog puta i nastaju u prvih 10 do 15 milisekundi od pojave prvog zvučnog stimulusa.[5]

Test traje oko 60 minuta, ali sama obrada sluha može trajati duže.

  • Kod dece test se izvodi u budnom stanju, prirodnom snu, sedaciji ili retko u kratkotrajnoj anesteziji.
  • Kod odraslih test se izvodi u budnom stanju.

Za pouzdano merenje ovom metodom, potrebno je da da ispitanik, ako se radi o detetu, bude uzrasta 6 meseci i više, odnosno potreban je određeni nivo zrelosti slušnih puteva. Sami potencijali koji se ovom metodom registruju su veoma slabog intenziteta i zahtevaju da ispitanik bude motorički miran i opušten određeno vreme. Iz tog razloga, tokom ispitivanja, deteta ono se se uspavljuje.

Poželjno je da se test dopuni i drugim testovima, da bi se dobila kompletna slika o stanju srednjeg uva i sluha kod ispititanika.

Namena[uredi | uredi izvor]

Test se koristi u sklopu obrade sluha ukoliko osoba ne prođe na skriningu sluha, ili ukoliko dete kasni sa razvijanjem govora ili ne razvija govor uopšte.[6]

Uz pomoć testa akustičkim evociranim potencijalima moždanog stabla može se utvrditi brzina kojom se nervni impulsi prenose slušnim putem i da li u tom procesu postoji kašnjenje koje može ukazati na postojanje oboljenja slušnog puta.

Kod urednog sluha, ovim testom, registruje se pet karakterističnih talasa, od kojih su najznačajniji prvi – I, koji odgovara aktivnosti u kohlearnom živcu u nivou izlaska iz kohlee; treći – III, koji se javlja kao posledica aktivnosti na nivou olivarnih jedara; i peti – V, koji je odraz aktivnosti na nivou donjih kolikulusa srednjeg mozga.95. Intenzitet zvučnog stimulusa kojim se još uvek izaziva V talas, predstavlja procenjeni prosečan prag sluha, koji se prvenstveno odnosi na visoke frekvencije od 2000 Hz do 4000 Hz.[7]

Tumačenje rezultata[uredi | uredi izvor]

Normalan izgled evociranih potencijala

Tumačenjem rezultata zapisa dobijaju se podaci na osnovu kojih se utvrđuje:

  • da li postoji oštećenja sluha,
  • na kom mestu je oštečen slušni put,
  • koliki je stepen tog oštećenja.

Ova metoda značajno korelira sa pragom sluha za čist ton na pomenutim frekvencijama koji se određuje tonalnom audiometrijom, sa odstupanjem od oko ±15 dB.[6]

Značaj[uredi | uredi izvor]

Važnost ranog otkrivanja oštećenja sluh je uvek bio veoma velik, posebno u dijagnostici gubitka sluha kod odojčadi i male dece i dece koja iz bilo kog razloga ne mogu da sarađuju.[3]

Poslednjih godina zahvaljujući ovoj i drugim sličnim metodama oštećenja sluha mogu se sa sigurnošću utvrditi tokom prve nedelje života deteta, čime je ovaj test dobio posebnu dimenziju. Ova dostignuća su od nemerljive važnosti, jer pružaju mogućnost rane rehabilitacije osoba sa oštećenim sluhom.[8]

Neželjena dejstva[uredi | uredi izvor]

Test ne nosi nikakav rizik od komplikacija, minimalno je invazivana, nije bolan i za njega nije potrebna posebna priprema ispitanika.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Eggermont, Jos J.; Burkard, Robert F.; Don, Manuel (2007). Auditory evoked potentials: basic principles and clinical application. Hagerstwon, MD: Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 978-0-7817-5756-0. OCLC 70051359. 
  2. ^ Eggermont, Jos J.; Burkard, Robert F.; Don, Manuel (2007). Auditory evoked potentials: basic principles and clinical application. Hagerstwon, MD: Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 978-0-7817-5756-0. OCLC 70051359. 
  3. ^ a b Hall, James W. (2007). New handbook of auditory evoked responses. Boston: Pearson. ISBN 978-0-205-36104-5. OCLC 71369649. 
  4. ^ Moore, Ernest J. (1983). Bases of auditory brain stem evoked responsesNeophodna slobodna registracija. New York: Grune & Stratton. ISBN 978-0-8089-1465-5. OCLC 8451561. 
  5. ^ Picton TW, Dimitrijevic A, Perez-Abalo MC, Van Roon P (March 2005). "Estimating audiometric thresholds using auditory steady-state responses". Journal of the American Academy of Audiology. 16 (3): 140–56.
  6. ^ a b Sininger, Y. The use of auditory brainstem response in screening for hearing loss and audiometric threshold prediction (2006). Burkard RF; Don, Eggermont JJ, ur. Auditory evoked potentials:basic principles and clinical application. Philadelphia, PA: Lippincott, Williams & Wilkins. str. 254—74. .
  7. ^ Renata Škrbić, Procena egzekutivnih funkcija i aritmetičkih veština učenika sa kohlearnim implantom. Doktorska disertacija, Medicinski fakultet Novi Sad, 2018. str.16
  8. ^ Aidan D, Avan P, Bonfils P. Auditory Screening in Neonate by Means of Transient Evoked Otoacoustic Emissions: A Report of 2,842 Recordings. Ann Otol Rhinol Laryngol 1999; 108(6):525-31

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).