Albatros B.I

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Albatros B.I[1]
Albatros B.I sa tri para upornica po krilu
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1913.
Uveden u upotrebu1913.
Povučen iz upotrebe1921.
Statusneaktivan
Prvi korisnikNemačko vazduhoplovstvo
Dužina8,56
Razmah krila14,30
Visina3,15
Površina krila43,00
Prazan732
Normalna poletna1080
Klipno-elisni motor1 h Mercedes D.I
Snaga1 x 77 kW
Brzina krstarenja100 km/h
Maks. brzina na H=0110 km/h
Dolet650 km
Plafon leta2.400 m
Brzina penjanja60 m/min

Albatros B.I (nem. Albatros B.I) je jednomotorni, dvokrilni avion koga je pre i u toku Prvog svetskog rata razvila i proizvodila nemačka firma Albatros Flugzeugwerke za potrebe nemačkog vazduhoplovstva i ratne mornarice a na osnovu licence Phönix Flugzeugwerke iz Beča za potrebe Austrougarskog vazduhoplovstva. Avion se koristio ispočetka kao izviđač, da bi se pri kraju svoje upotrebe koristio za obuku pilota.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Aavion Albatros B.I sa dva para upornica po krilu
Aavion Albatros B.I muzejski eksponat
Aavion Lebedev XII ruska verzija aviona Albatros B.I

Glavni inženjer Albatrosa Hugo Grohman je konstruisao izvanredan drveni trup aviona zasnovan na polumonokok konstrukciji ova konstrukcija se odlikovala zadovoljavajućom čvrstinom i minimalnom masom trupa. Na bazi toga 1913. godine inženjeri Ernst Hajnkel i Robert Telen su projektovali dvokrilni avion koji je dobio naziv Albatros DD. Kada je izvršena klasifikacija nemačkih vojnih aviona ovaj avion je dobio zvanični naziv Albatros B.I.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Trup mu je pravougaonog poprečnog preseka, polumonokok konstrukcije. Prednji deo, u kome je bio smešten motor je bio delimično obložen aluminijumskim limom, na kome su se nalazili otvori za izlazak toplog vazduha iz motorskog prostora a ostali deo trupa je bio oblepljen drvenom lepenkom. U trupu su se nalazile dve odvojene otvorene kabine u tandem rasporedu (jedna iza druge). U prvoj kabini je sedeo izviđač a pilot na drugoj poziciji.

Pogonska grupa: Ovaj avion je koristio kao motor linijski tečnošću hlađeni motor Mercedes D.I snage 105KS na čijem vratilu je bila nasađena drvena dvokraka vučna elisa fiksnog koraka. Na spoljnim bočnim stranicama trupa u nivou prednje kabine, postavljeni su hladnjaci za hlađenje rashladne tečnosti motora.

Krila su bila drvene konstrukcije presvučena impregniranim platnom relativno tankog profila. Krila su između sebe bila povezana sa četiri pari paralelnih upornica. Zatezači su bili od klavirske čelične žice. Krilca za upravljanje avionom su se nalazila na gornjim krilima. Krila su bila pravougaonog oblika sa polukružnim krajevima. Donje krilo je bilo nešto kraće od gornjeg krila. Konstrukcije repnih krila i vertikalni stabilizator kao i kormilo pravca su bila napravljena od drveta presvučena platnom. Horizontalni repni stabilizatori su bili upornicama sa donje strane oslonjeni na trup aviona.

Stajni trap je bio klasičan, fiksan sa krutom osovinom i bicikl točkovima. Amortizacija udara pri sletanju aviona se obavljala pomoću gumenih kaiševa a na repnom delu se nalazila elastična drvena drljača.

Naoružanje: Avion nije bio naoružan.

Varijante[uredi | uredi izvor]

Varijante ovog aviona su se u Nemačkoj međusobno razlikovale po ugrađivanim motorima Mercedes ili Benc od 75, 100 i 120 KS. S obzirom da su se ovi avioni proizvodili u fabrikama u Nemačkoj, Austrougarskoj i Rusiji zbog specifičnosti tehnologija i inovacijama u tim fabrikama i njihovi konačni proizvodi su se međusobno razlikovali.

Austrougarske varijante[uredi | uredi izvor]

Dvokrilac (Albatros B.I) sa po tri para pravih upornica na svakom krilu razvijen je u Nemačkoj. Kao pandam tome u Austriji je izgrađena varijanta sa samo dva para podupirača po krilu. Prvi prototip ovog tipa sagradio je krajem 1914. Ausrijski Albatros iz Beča a avion je dobio brojnu oznaku 20.01. Opitovanje ovog aviona je trajalo do sredine 1915. godine. Ovaj avion je sačuvan do današnjih dana. Čuva se kao muzejski eksponat u Bečkom Vojnom muzeju.

U Austiskom Albatrosu pod vođsvom prof. Riharda Knolera razvijeno je nekoliko varijanti ovih aviona koji su nosili brojne oznake proizvodnih serija[2]

  • 20.01 - Prototip sa izmenjenim krilom i motorom Hiero snage 107 kW. 1914. god.
  • 21.XX - Prva proizvoda serija, otklonjeni uočeni nedostatci prototipa, sa motorom Hiero snage 107 kW.1915. god.
  • 22.HH (Knoler-Albatros B.I) - Druga proizvodna serija, krilo sa 3 para kosih upornica i motorom Hiero snage 118 kW. 1915. god.
  • 23.HH (Knoler-Albatros B.I) - Treća proizvodna serija, krilo sa 3 para kosih upornica i motorom Hiero snage 107 kW. 1915. god.
  • 24.HH (Knoler-Albatros B.I) - Četvrta proizvodna serija, krilo sa 3 para kosih upornica i motorom Hiero snage 107 kW. 1915. god.

Ruske varijante[uredi | uredi izvor]

Na osnovu jednog zarobljenog aviona Albatros B.I u Petrovgradskoj fabrici vagona (Russko-Baltiҋskogo vagonnogo zavoda) konstruktor V.A. Lebedev je projektovao nekoliko varijanti dvokrilih dvosedih izviđačkih aviona sa razmahom krila od 13,00 do 14,50 m i površinom krila od 39,00 do 43,60 m². U ove avione su ugrađivani nemački remontovani motori Mercedes od 100 i 150 KS, Benc od 120, 140 i 150 KS i Majbah 160 KS. Ove varijante aviona imale su jedinstvenu oznaku "Lebedev XI". Varijanta ovog aviona sa ruskim radijalnim motorom Salmson nosila je oznaku "Lebedev XII". Nakon ove varijante Lebedev je nastavio usavršavanje ovog aviona a one su dobijale oznake 13, 15, 16, 17, 18, 21 i 24. Uglavnom su to bila poboljšanja i eksperimentisanje sa motorima Reno, Ron, Hispano i Fiat[3].

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Avioni Albatros B.I su se proizvodili u Nemačkoj, Austrougarskoj i Rusiji pa je ukupan broj proizvedenih primeraka veoma teško proceniti. Početkom Prvog svetskog rata korišćen je kao nenaoružani izviđački avion, na Zapadnom frontu, Ruskom frontu i na Srpskom (Balkanskom) ratištu[4][5]. Iako je pozicija (prvi kokpit) izviđača bila nepovoljna jer mu je pogled na gore i dole bio ometen krilima a pogled napred cilindrima i izduvnom granom motora, posada je zbog kvaliteta ovog aviona rado letela njime. Iz službe sa prednjih linija fronta povučen je 1915. Do kraja rata korišćen je u vazduhoplovnim školama za obuku pilota. Hidro verzija letelice sa plovcima imala je oznaku Albatros W-I (fabrička oznaka - Albatros WDD ) i koristila se u pomorskim jedinicama Nemačke ratne mornarice.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. str. 119. ISBN 3-89350-693-4. 
  2. ^ Keimel, Reinhard (1981). Österreichs Luftfahrzeuge-Geschichte der Luftfahrt von den Anfängen bis Ende 1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). AT-Graz: H.Weishaupt Verlag. str. 260. ISBN 978-3-900310-03-5. 
  3. ^ Šavrov, V.B. (2002). Istoriя konstrukiҋ samoletov v SSSR do 1938 g. (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Mašinostroenie. str. 180. ISBN 5-217-03112-3. 
  4. ^ Istorijski arhiv, Požarevac (2005). Srpska vazduhoplovna komanda u Požarevcu 1915. godine. Požarevac: Istorijski arhiv Požarevac. ISBN 86-84969-08-1. 
  5. ^ Mikić, Sava (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Štamparija D. Gregorić. 
  6. ^ http://www.samolotypolskie.pl/samoloty/278/126/Albatros-B-I2

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. str. 119. ISBN 3-89350-693-4. 
  • Angelucci, Enzo; Matricardi, Paolo (1976). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg (na jeziku: (jezik: nemački)). Wiesbaden. ISBN 3-8068-0391-9. 
  • Vujović, Vojislav (1993). Srpska avijatika 1912-1918. Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva. ISBN 978-86-901403-1-2. 
  • Keimel, Reinhard (2003). Luftfahrzeugbau in Österreich / Enzyklopädie: Von den Anfängen bis zur Gegenwart (na jeziku: (jezik: nemački)). Oberhaching: AVIATIC VERLAG GmbH. str. 288. ISBN 978-3-925505-78-2. 
  • Keimel, Reinhard (1981). Österreichs Luftfahrzeuge-Geschichte der Luftfahrt von den Anfängen bis Ende 1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). AT-Graz: H.Weishaupt Verlag. str. 260. ISBN 978-3-900310-03-5. 
  • Istorijski arhiv, Požarevac (2005). Srpska vazduhoplovna komanda u Požarevcu 1915. godine. Požarevac: Istorijski arhiv Požarevac. ISBN 86-84969-08-1. 
  • Mikić, Sava (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Štamparija D. Gregorić. 
  • Šavrov, V.B. (2002). Istoriя konstrukiҋ samoletov v SSSR do 1938 g. (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Mašinostroenie. str. 180. ISBN 5-217-03112-3. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]