Pređi na sadržaj

Aleksije Paleologa (veliki vojvoda)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Aleksije Duka Paleolog je bio vizantijski aristokrata, sevast i veliki duks iz dvanaestog veka (oko 1185/1190), koji je takođe bio deda po ocu cara Mihaila VIII Paleologa.

Aleksije Paleolog je rođen oko 1140. godine. Nedostaju tačni podaci o njegovom roditeljstvu, ali se on tradicionalno poistovećuje sa mladoženjom, u čast čijeg venčanja je sastavljen epitalamijum koji se pripisuje Teodoru Prodromu, u kojem se navodi da je mladoženja bio Duka poreklom i jedini sin neimenovanog Paleologa koji se proslavio kao vojni zapovednik, ali je već preminuo u vreme venčanja njegovog sina.[1] Na osnovu ovog podatka nameće se zaključak da je Aleksije Paleolog najverovatnije potomak Georgija Paleologa i Ane Duka, a postoji pretpostavka da mu je otac bio njihov unuk sevast Mihailo Duka Paleolog, koji je bio poznat po svojim vojnim podvizima u Italiji, gde je umro 1156. [2] Verovatno je i Aleksijev najstariji sin dobio ime po ovom Mihailu, kako je to bilo u to vreme tradicija.

Aleksije se 1157. godine pominje sa titulom sevasta u matičnim knjigama sa prisutnima na crkvenom sinodu od 12. maja iste godine, gde je naveden posle sevasta Konstantina Paleologa.[3] Posvedočeno je i njegovo prisustvo na zasedanju sinoda od 3. marta 1166. godine, u čijem se registru pominje posle velikog eteriarha Georgija Paleologa i sevasta Konstantina Paleologa.[4]

Oko 1180. Aleksije Paleolog se oženio Irinom Komnin, nedvosmisleno nazvanom u anonimnom Epitalamu kao ćerkom sevasta Jovana Kantakuzina i Marije Komnin, koja je bila unuka cara Jovana II Komnina od njegovog sina Andronika, a samim tim i bratanica cara Manojla I Komnina. Venčanje se verovatno dogodilo u poslednjim mesecima života cara Manojla I Komnina, koji se pominje kao pratilac neveste.[5] Aleksije i Irina su imali dva sina.[6]

U tipiku manastira Svetog Arhangela Mihaila u Auksentijanskoj svetoj šumi kod Halkidona, koji je napisao car Mihail VIII Paleolog, Aleksije Paleolog i njegova supruga Irina Komnina navedeni su kao carevi baba i deda, a njihova imena se pominju prva među precima, u čiju uspomenu je car Mihailo VIII naredio redovne zadušnice.[9] Pored toga, i sam Aleksije je takođe naveden kao veliki vojvoda, položaj koji je obavljao verovatno između 1185. i 1190.[10] Redosled njegovog pominjanja – prvo i pre carevog oca, i njegov položaj velikog vojvode odbacuju sumnju da car zapravo pominje svog dedu i baku po majci, koji su takođe nosili imena Aleksije Paleolog i Irena Komnina,[11] posebno imajući u vidu da je drugi Aleksije Paleolog nosio mnogo višu titulu despota, koju car teško da bi propustio da pomene da je mislio na svog dedu po majci na ovom mestu u tipiku.[12][13] U poetskom prologu istog dokumenta, pisanom u vidu obraćanja cara Mihaila VIII Svetom Arhangelu Mihailu, car pominje i da je, neposredno pre nego što su Latini zauzeli Carigrad, veliki duks Aleksije Paleolog ponovo osnovao monaški manastir u Auksentijanskoj Svetoj šumi, koja je kasnije posvećena Svetom Arhangelu Mihailu, i završio svoj život kao monah sa imenom Antonije.[14] Najverovatnije je veliki duks oko 1190. godine obnovio dotični manastir.[15] a upokojio se pre 1203. Njegova žena je takođe primila monaštvo pod imenom Evgenija.[16]

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  • ((fr)) Cheynet, Jean-Claude; Vannier, Jean-François (1986). Les premiers paléologues. Études Prosopographiques (online), Byzantina Sorbonensia, 5. Paris: Éditions de la Sorbonne (published online 4 septemvri 2017), doi:10.4000/books.psorbonne.1939, ISBN 9782859441104, online ISBN 9782859448295, DOI:10.4000/books.psorbonne.1927, poseten na 20 юni 2022
  • ((fr)) Pargoire, Jules (1903). II. Mont Saint-Auxence. – In: René Graffin (ed), Revue de l’Orient Chrétien (1896 – 1946). Piscataway, NJ, USA: Gorgias Press, April 21, 2010, 426 – 458, doi:10.31826/9781463220716-023, ISBN 9781463220761
  • ((en)) Nicol, Donald M. (1968). The Byzantine Family of Kantakouzenos (Cantacuzenus), ca. 1100 – 1460: A Genealogical and Prosopographical Study, Dumbarton Oaks studies 11. Washington, DC: Dumbarton Oaks Center for Byzantine Studies, OCLC 390843
  • ((fr)) Stiernon, Lucien (1965). Notes de titulature et de prosopographie byzantines: Sébaste et gambros. – Revue des études byzantines, 23, 222 – 243, doi:10.3406/rebyz.1965.1349
  • ((en)) Dennis, George (2000). Auxentios: Typikon of Michael VIII Palaiologos for the Monastery of the Archangel Michael on Mount Auxentios near Chalcedon. – In: Thomas, John; Hero, Angela Constantinidis (eds), Byzantine monastic foundation documents: a complete translation of the surviving founders’ typika and testaments, I. Washington, DC: Dumbarton Oaks Research Library and Collection, 1207 – 1236, ISBN 0-88402-232-3

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Cheynet & Vannier 1986, s. 169, 28. – Alexis Paléologue. 
  2. ^ Cheynet & Vannier 1986, s. 153, 154, 17. – Michel Paléologue, s. 169, 28. – Alexis Paléologue. 
  3. ^ Cheynet & Vannier 1986, s. 169,, 28. – Alexis Paléologue. 
  4. ^ Cheynet & Vannier 1986, s. 169,, 28. – Alexis Paléologue. 
  5. ^ Cheynet & Vannier 1986, s. 169, 28. – Alexis Paléologue. 
  6. ^ Cheynet & Vannier 1986, s. 170, 28. – Alexis Paléologue. 
  7. ^ Cheynet & Vannier 1986, s. 174, 31. – Michel Paléologue. 
  8. ^ Cheynet & Vannier 1986, s. 176, 32. – Andronic Paléologue. 
  9. ^ Cheynet & Vannier 1986, s. 168, 28. – Alexis Paléologue; Dennis 2002, s. 1228. 
  10. ^ Cheynet & Vannier 1986, s. 168, 28. – Alexis Paléologue; Dennis 2002, s. 1228. 
  11. ^ Pargoire 1903, s. 455, 457. 
  12. ^ Cheynet & Vannier 1986, s. 168, 28. – Alexis Paléologue. 
  13. ^ Poveče za alternativnoto mnenie po vъprosa za identifikaciяta na veliя duka Alelsiй Paleolog i sъprugata mu Irina Komnina ot tipika na manastira Sveti Arhangel Mihail s despot Aleksiй Paleolog i sъprugata mu Irina Komnina viž: Pargoire 1903, s. 454 – 458. 
  14. ^ Cheynet & Vannier 1986, s. 168, 170, 28. – Alexis Paléologue; Dennis 2000, s. 1217. 
  15. ^ Pargoire 1903, s. 453. 
  16. ^ Cheynet & Vannier 1986, s. 170, 28. – Alexis Paléologue; Dennis 2000, s. 1228.