Alfej (mitologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bakropis koji prikazuje Alfeja kako pokušava da ugrabi Aretuzu, Bernard Picart.

Alfej (grč. Ἀλφειός) je u grčkoj mitologiji bio bog reke Alfej u Elidi i Arkadiji na Peloponezu.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Bio je sin Okeana i Tetije, a kao njegova deca se pominju Ortilok koga je imao sa Telegonom, prema Higinu i Fegej, a možda je bio otac i Danaje i Mirteze.[1] Bio je zaljubljen u boginju Artemidu i progonio je. Jednom prilikom je ona sa nimfama proslavljala praznik na ušću njegove reke i on je to iskoristio da joj se približi, ali je ona sebi i svojim pratiljama namazala lica blatom i tako je on nije prepoznao. Kasnije ju je progonio sve do ostrva Ortigije. Na sličan način je progonio i nimfu Aretuzu, pratilju ove boginje.[2]

Plutarh daje tumačenje koje nije u vezi sa prethodnim. Prema njemu, Alfej je bio Helijev sin koji je ubio svog brata Kerkafa prilikom takmičenja. Zbog toga su ga proganjale erinije i on se bacio u reku Niktim, koja se od tada naziva po njemu.[3]

Kult[uredi | uredi izvor]

Kao božanstvo bio je poštovan upravo u mestima gde je njegova reka proticala. Na obalama njegove reke podizana su svetilišta Artemidi, sa kojom je u kultu bio povezan. U Olimpiji je njegov kult osnovao Herakle i tamo su ljudi darove bacali u njegovu reku. U tim svečanostima, žene nisu učestvovale.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ theoi.com: Alpheios
  2. ^ a b Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  3. ^ „Greek Myth Index: Alpheius”. Arhivirano iz originala 16. 12. 2010. g. Pristupljeno 26. 08. 2010.