Pređi na sadržaj

Arheološki lokalitet Cincar Jankova ulica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prošlo je više od sto godina od kada traju zaštitna i sistematska istraživanja antičkog Singidunuma. Nažalost, na početku 21. veka, saznanja o ovom gradu su i dalje površna u odnosu na naše poznavanje istorije drugih antičkih gradova koji se toliko dugo istražuju. Jedna od činjenica je i ta da je nad antičkim Singidunumom izrastao savremeni Beograd čijom izgradnjom su uništeni raniji kulturni slojevi.[1]

Arheološki lokalitet

Cincar Jankova ulica

Lakrimarijumi i balsamarijum
Lakrimarijumi i balsamarijum
Lakrimarijumi i balsamarijum
Informacije
Lokacija Srbija Dorćol-Beograd, Srbija
Status Spomenik kulture

Antički Singidunum je predstavljao važan urbani centar provincije Gornje Mezije u 1. veku. Nalazeći se na putu između dva velika grada, Sirmijuma i Viminacijuma, Singidunum se razvijao kao njihova spona. Specifičan strateški položaj je predstavljao preduslov za nastanak urbane strukture grada, koja se sastojala iz legijskog logora (kastruma), naselja i nekropola.

Kameno utvrđenje trapezastog oblika, dimenzija oko 560m x 330m, na bregu iznad ušća Save u Dunav predstavljalo je sedište legije IIII FLAVIAE. Ispred legijskog logora izgrađeni su odbrambeni rovovi, a izvan vojnog logora nastalo je civilno naselje. Naselje se vremenom širilo i sužavalo, tako da se u periodu svog najvećeg razvitka prostiralo od Patrijaršije i Ulice Kosančićev venac na zapadu, preko Ulice kralja Petra, Uzun-Mirkove, Studentskog trga i prostora oko Filozofskog fakulteta, idući ka severu i severoistoku.

Izvan naselja, uz glavnu komunikaciju ka Viminacijumu, nastale su dve nekropole (severoistočna i jugoistočna), dok je treća, jugozapadna, nastala na prostoru od današnje Pop-Lukine ulice do Brankovog mosta.

Dugogodišnja zaštitna arheološka istraživanja za sada čine temelje buduće slike o Singidunumu. Zbog toga je jedna velika zona koja se prostire od Beogradske tvrđave do Malog Mokrog Luga stavljena pod zaštitu kao arheološko nalazište Antički Singidunum.

Arheološki lokalitet Cincar Jankova - deo antičkog Singidunuma[uredi | uredi izvor]

U okviru zaštićene zone Antičkog Singidunuma nalazi se veliki broj mikro lokaliteta koji su delimično istraženi, tako da izgradnja novih objekata predstavlja i novu nadu za sklapanje celovitije slike o životu stanovnika Singidunuma. Jedna od njih je i istraživanje na lokalitetu Cincar Jankova ulica, odnosno prostoru u okviru bloka zgrada između ulica Cara Uroša, Uzun-Mirkove, Tadeuša Košćuška i Cincar Jankove. Ovaj lokalitet pripada zaštićenoj zoni civilnog naselja Antičkog Singidunuma.

Sondažna arheološka iskopavanja i stalni nadzor obavljeni su u periodu od 2006. godine i sa manjim prekidima završeni 2009. godine. Određene delove pojedinih sondi nije bilo moguće u potpunosti istražiti jer su kulturni slojevi uništeni ukopavanjima infrastrukture 19. i 20. veka i ostacima objekata sa početka 20. veka. Na osnovu rezultata svih istraživačkih kampanja, dobijeni su značajni podaci o civilnom delu Singidunuma, očuvanosti kulturnih slojeva, njihovom karakteru i sadržaju. Debljina kulturnog sloja je od 1.5-5m dubine i obuhvata: praistorijski kulturni sloj, kulturni sloj sa materijalom rane antike, period izgradnje kastruma, kulturni sloj sa materijalom kasne antike, kulturni sloj sa materijalom iz vremena 17-19. veka.

Praistorijski kulturni spoj[uredi | uredi izvor]

Najznačajnije otkriće na istraženom prostoru predstavljaju ostaci nekropole iz perioda srednjeg bronzanog doba (1300-900. godine pre naše ere). Otkriveno je 8 urni sa ostacima spaljenih pokojnika i prilozima, koje su pripadale većoj nekropoli na redove. Većina urni je ukrašena vertikalnim kanelurama, unutrašnjost je ispunjena spaljenim kostima, a pojedine imaju i manju urnu kao poklopac. Od priloga su otkriveni bronzani prsten, deo bronzane narukvice i bronzani predmet nepoznate namene.

Otkriće dela ove nekropole ukazuje da se ostaci nekog većeg naselja ovog perioda nalaze u neposrednoj okolini. Nalazi fragmenata bronzanodopske keramike na dunavskoj padini, kao i na prostoru jugozapadnog dela antičkog kastruma, govorili bi u prilog tome da su možda postojala čak dva naselja u neposrednoj blizini ove nekropole.

Rana antika[uredi | uredi izvor]

Iznad praistorijskog sloja otkriveni su ostaci antičke arhitekture i pokretnog arheološkog materijala. Antički slojevi su dobrim delom oštećeni ukopima jama turskih horizonata iz razdoblja od 17-19. veka. Na istraženim delovima postoje očuvani slojevi iz razdoblja od druge polovine 1. do prve polovine 4. veka. Sadržaj antičkih slojeva, pored arhitekture, na čitavom prostoru čine keramičke posude, novac, svetiljke i brojni predmeti za svakodnevnu upotrebu.

Značajno otkriće predstavlja i pet grobova spaljenih pokojnika, koje na osnovu grobnih priloga datujemo u kraj 1.veka i prvu polovinu 2. veka. Tri groba spaljenih pokojnika pripadaju tipu Mala Kopašnica – Sase I (grobna jama zapečenih bočnih strana bez donjeg etaža), imaju približno istu orijentaciju severozapad – jugoistok, ali se razlikuju po obliku grobne rake i dimenzijama. U jednom grobu ovog tipa otkriveni su značajni nalazi: posrebreno ogledalo, dve zdelice, lončić, krčag i jedna ukosnica, što ukazuje da je ovde sahranjena mlađa ženska osoba.

Dva groba pripadaju etažnim grobovima tipa Mala Kopašnica Sase II i to su grobovi spaljenih pokojnika koje čine obične grobne jame elipsoidnog oblika, nagorelih bočnih strana i dna.

U jednom od njih pronađena su dva lakrimarijuma i jedan manji, delimično oštećen balsamarijum. Ova dva groba hronološki pripadaju istom periodu kao i grobovi spaljenih pokojnika koji su otkriveni tokom prethodnih istraživanja na ovom lokalitetu, a oba tipa grobnih konstrukcija otkrivena su i u jugoistočnoj nekropoli Singidunuma.

Kako na celom istraženom prostoru nisu konstatovani ostaci jugoistočnog bedema rimskog utvrđenja, pa čak ni tragovi njegove temeljne zone, pretpostavljamo da su oni uništeni izgradnjom objekata iz perioda turske dominacije.

U jednoj sondi otkriven je ukop za koji je istraživanjem utvrđeno da predstavlja odbrambeni rov ispred bedema kastruma. U ispuni rova pronađen je bronzani novčić sa kraja 3. veka, što jasno ukazuje da su bedem i rov bili u funkciji sve do pozne antike.

Poznorimski sloj[uredi | uredi izvor]

Ovom kulturnom sloju pripadaju ostaci jednog objekta kvadratne osnove, čija je temeljna zona rađena od lomljenog kamena vezanog krečnim malterom. Jugoistočni ugao objekta oštećen je ukopom jame sa početka 20. veka. Severoistočni ugao objekta je delimično oštećen izgradnjom dimnjaka savremenog objekta koji je stradao u bombardovanju 1941. godine. U jugozapadnom uglu unutrašnjosti objekta konstatovani su ostaci polukružne peći koja se svojim zadnjim delom naslanjala na južni i zapadni zid objekta. U centralnom delu osnove peći pronađeni su komadi bočnih zidova peći na osnovu kojih je utvrđeno da su zidovi peći imali konstrukciju od pletera.

Takođe, ovom sloju pripadaju i ostaci dva zidana kanala, kao i ostaci jedne zanatske radionice. Utvrđeno je da jedan kraj kanala zalazi u prostor ispod ograde dvorišta Pedagoškog muzeja, zbog čega je bilo nemoguće nastaviti istraživanje u tom pravcu. Ostaci ovog kanala konstatovani su i ispod savremenih objekata (dvorišni objekti u Cincar Jankovoj ulici broj 2).

Na prostoru prema ulici Cara Uroša otkriveni su ostaci 3 rimska kanala. Pretpostavljalo se da su ovi kanali paralelni sa bedemom, odnosno da se nalaze unutar bedema rimskog vojnog logora. Nažalost, ovo nije moglo biti potvrđeno jer su kasniji objekti 18-20. veka uništili temeljnu zonu bedema na trasi za koju se pretpostavljalo da ovuda prolazi.

Kulturni sloj sa materijalom 17-19. veka[uredi | uredi izvor]

Arheološka istraživanja tokom kampanje 2008/9. godine potvrdila su, kao i u ranijim fazama, postojanje kulturnih slojeva iz epoha turske dominacije. Na svim istraživanim površinama otkriveni su ostaci kulturnog sloja iz razdoblja 17-19. veka. Ovi slojevi izraženi su većim otpadnim jamama sa različitim pokretnim materijalom, pre svega mnogobrojnim fragmentima keramičkih posuda za svakodnevnu upotrebu, keramičkim lulama, svećnjacima, ostacima predmeta od metala i stakla, kao i ostacima životinjskih kostiju, među kojima su najviše zastupljene kosti ovce, koze, svinje, govečeta, mačke i psa.

U okviru ovog sloja svakako su najzanimljiviji ostaci jednog objekta stradalog u požaru, u okviru koga je sačuvan veći broj predmeta za svakodnevnu upotrebu, kao i ostaci bunara, čije se dno nalazilo na 9m dubine.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Garašanin, Draga.1954. Arheološki spomenici u Beogradu i okolini. Godišnjak Muzeja grada Beograda Knj. I, Beograd

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

ISSN 0436-1105

  • Stefan Pop-Lazić, Nekropole rimskog Singidunuma, Singidvnvm 3, Beograd 2002, 7-101.
  • Aleksandar Jovanović, Rimske nekropole na teritoriji Jugoslavije, Beograd 1984. Marko Popović, Singidunum, Beograd – civilno naselje, lokalitet Uznun Mirkova 14, Arheološki pregled 14, Beograd 1972, 64.
  • Dragoljub Bojović, Severoistočni bedem kastruma, Arheološki pregled 16, Beograd 1974, 44-46.
  • Ljubica Zotović, Časlav Jordović, Viminacivm – nekropola Više grobalja, Beograd 1990.
  • Bogdan Brukner, Borislav Jovanović, Nikola Tasić, Praistorija Vojvodine, Novi Sad 1974, 153-185.