Pređi na sadržaj

Atelje za vitraž Stanišić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Atelje za vitraž Stanišić je umetnički prostor za izradu vitraža i mozaika koji se nalazi u Somboru.

Istorijat i razvoj[uredi | uredi izvor]

Atelje je nastao 1898. godine, kada je trgovac Milan Stanišić u Somboru otvario radnju za prodaju ramova, čaša, porcelanskih i staklenih predmeta. Već 1908. godine, dva majstora, Čeh i Nemac,uč Milana umetnosti stvaranja vitraža. Nakon toga Milan ih zapošljava i otvara radionicu, a zanat i znanje prenosi na podoricu.Pored izrade vitraža i prodaje predmeta od porcelana i stakla, radnja se bavila i fotokeramikom.[1] Posle rata revolucionarn vlast ukida privatne firme, pa Stevan Stanišić svoje znanje koristi na drugi način. Vasa Pomorišac akademik i profesor, zajedno sa Stevanom osniva Fakultet Primenjenih Umetnosti a Stanišić prvi u svetu počinje izradu vitraža u soc-realističkom stilu.Kasnijih godina po popuštanju državnih ideoloških stega, Stevan Stanišić prvi u Somboru dobija dozvolu da ponovo otvori privatnu radionicu koju nastavlja njegov sin. Zahvaljujući njegovom stvaralaštvu, Vojvođani danas uživaju u lepoti vitraža koje nosi Karlovačka gimnazija, Saborna crkva u Sremskim Karlovcima, katoličkie crkve u Petrovaradinu i mnogi vitraži danas prisutni u zemlji. Godine 1992.Milan Stanišić Drugi otvara atelje u Budimpešti i za hotel Gelert izrađuje vitraž sa motivima iz Aranjijeve poeme, koja se prostire dužinom od 150 kvadratnih metara.[2] Milanov sin, Stevan II, odlazi na specijalizaciju u Njujork 1989. godine. Nakon godinu dana stručnog usavršavanja vraća se u Sombor, gde nastavlja rad u porodičnom ateljeu.

Znameniti vitraži[uredi | uredi izvor]

Značajniji projekti na području Srbije su vitraži koji se nalaze u svečanoj sali SANU u Beogradu,po nacrtima koje je radio Mladen Srbinović, kao i oni koij se nalaze u Sinagogi u Subotici. Na području Rusije, najznačajniji projekat su vitraži izrađeni za vilu Vladimira Putina koja se nalazi u blizini Kaljingrada. Ostali projekti nastali u periodu od 2000. do 2015. godine su vitraži za Hram Svetog Vasilija Ostroškog u Beogradu, Katedralu Hram Svetog Save u Hjustonu, kompletne obnove vitraža za tri crkve u Sarajevu i drugi.[3]

Atelje danas[uredi | uredi izvor]

Od početka 2016. godine atelje Stanišić preuzima Aleksandra Stanišić.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 22. 02. 2023. g. Pristupljeno 22. 02. 2023. 
  2. ^ http://www.ateljestanisic.co/istorijat/
  3. ^ http://www.ateljestanisic.co/