Pređi na sadržaj

August fon Kocebu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
August fon Kocebu
Datum rođenja(1761-05-03)3. maj 1761.
Mesto rođenjaVajmar
Datum smrti23. mart 1819.(1819-03-23) (57 god.)
Mesto smrtiManhajm
ZanimanjePisac i novinar

August fon Kocebu (August von Kotzebue, 1761-1819) je bio savremenik nemačke književnosti. [1]Rodio se u Vajmaru i u Geteovo vreme je bio advokat u malom dvorskom mestu do 1780, kada stupa u službu ruskog cara, a potom je bio pozorišni pisac u Beču. Rano je počeo da se bavi književnim radom. Dao je priličan broj istorijskih spisa, pripovedaka, pesama, romana, putopisa i prevoda, ali je pre svega bio najizvođeniji dramski pisac svoga doba. Njegova slava je ubrzo prešla granice nemačkog jezičkog područja i Evrope.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Posle završenih pravnih studija u Duizburgu i Jeni živeo je i radio u Nemačkoj, Austriji, Rusiji i Francuskoj, obavljao razne funkcije uživljavajući se sa lakoćom u raznolike poslove. Bio je pozorišni pesnik u Beču (1797—1799), direktor nemačkog pozorišta u Petrogradu i član pruske akademije nauka; od 1817. je bio lični izveštač ruskog cara o književnim tokovima u Nemačkoj. Bio je nepomirljiv protivnik Napoleona i borio se protiv njega i perom i mačem. Posle restauracije sve više je naginjao reakciji i bio sumnjičen da je u službi samodržavlja, pa ga je 23. III 1819. u Manhajmu ubio student teologije Karl Zand (Sand). O Kocebu i njegovoj pogibiji, o njegovoj porodici, o Zandu i njegovom pogubljenju (20. V 1820) ima napisa u trideset brojeva Davidovićevih „Novina srbskih“, tada jedinih naših novina koje su izlazile u Beču (1813—1822). [2]

Stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Napisao je 211 pozorišnih dela, komedija i tragedija, od kojih je većina dramski vrlo efektna i odgovarala je malograđanskom ukusu toga vremena. Izdaje nedeljne književne novine Literarisches Wochenblatt, u kojima se ruga patriotskim studentskim udruženjima, čime navlači mržnju liberala, pa je na kraju postao žrtva atentata.[2] Najveći uspeh postigao je komadom Ljudska mržnja i pokajanje (Menschenhass und Reue, 1789.) . Njegova dela su takođe i Der Papago (Kreštalica), Die Zerstreuten (Rasejani), Braut und Bräutigam in einer Person, Die eifersüchtige Frau. Stekao je priznanje za svoje romane Die Leiden der Ortenbergischen Familie (1785. prvi i drugi deo), Die Geschichte meines Vaters.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Konstantinović, Zoran (1978). Njemačka književnost 2. NOLIT. 
  2. ^ a b „SNP”. 
  3. ^ August von Kotzebue (na jeziku: nemački), 2021-12-08, Pristupljeno 2021-12-18