Pređi na sadržaj

Audio-skretnica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pasivna dvosistemska skretnica napravljena da radi pri naponima zvučnika

Audio-skretnice su klasa elektronskih filtara koji se koriste u audio-primenama. Većina pojedinačnih zvučničkih jedinica nisu u stanju da reprodukuju ceo audio-opseg od niskih do visokih frekvencija sa prihvatljivom relativnom jačinom zvuka i odsustvom distorzije tako da većina haj-faj zvučničkih sistema koriste kombinaciju više zvučničkih jedinica, od kojih svaki podržava određeni opseg frekvencija. Skretnice dele audio-signal na odvojene frekventne opsege koji mogu nezavisno da se sprovedu do zvučnika koji su optimizovani za te opsege.

Aktivne skretnice se razlikuju od pasivnih po tome što one dele audio-signal pre pojačanja. Aktivne skretnice postoje u digitalnom ili analognom obliku. Digitalne skretnice često sadrže dodatnu obradu signala, kao što je ograničavanje, kašnjenje i ekvilizacija.

Signalne skretnice dozvoljavaju audio-signalu da se podeli na više opsega koji se zasebno obrađuju pre nego što se opet pomešaju zajedno. Neki primeri su: dinamika više opsega kompresija, kompresija audio-nivoa, distorija više opsega, pojačavanje dubokih frekvencija, pojačavanje visokih frekvencija i redukcija šuma kao što je Dolbi A redukcija šuma.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Poređenje jačine dva odziva Batervort i Linkvic-Rajli filtara skretnica. Zbirni odziv izlaza Batervort filtara ima +3dB vrh na frekvenciji skretnice.

Definicija idealne audio-skretnice se menja u zavisnosti od primene. Ako se odvojeni opsezi kasnije ponovo mešaju u jedan signal (kao u obradi više opsega), onda bi idealna audio-skretnica podelila ulazni signal na odvojene opsege koji se ne preklapaju ili reaguju jedan sa drugim i koji daju izlazni signal koji je nepromenjen po frekvenciji, relativnim nivoima, i faznom odzivu. Ove idealne karakteristike mogu samo da se aproksimiraju. Način odabira najbolje aproksimacije je tema žive debate. Sa druge strane, ako audio-skretnica razdvaja frekventne opsege u zvučniku, ne postoje zahtevi za matematički idealnim karakteristikama same skretnice, pošto će frekvencija i fazni odziv zvučničkih drajvera postavljenih u odgovarajućim kutijama nadjačati rezultat skretnica. Zadovoljavajući odziv kompletnog sistema koji se sastoji od audio-skretnice i zvučnikčkih jedinica u svojim kutijama je cilj pri projektovanju zvučnika. Takav rezultat se često postiže korišćenjem neidealnih, asimetričnih karakteristika filtara skretnice.[1]

Mnoge različite vrste skretnica se koriste u audio-primeni, ali one najčešće spadaju u jednu od sledećih vrsta.

Podela[uredi | uredi izvor]

Podela po broju filtarskih sekcija[uredi | uredi izvor]

Pri gledanju specifikacija zvučnika, može da se uoči podatak po kome je zvučnik klasifikovan kao "N"-kanalni zvučnik. N je pozitivan ceo broj veći od jedan, i on opisuje broj filtarskih sekcija. 2-sistemska skretnica se sastoji od filtra koji propušta niske frekvencije i filtra koji propušta visoke frekvencije. 3-sistemska skretnica se sastoji od kombinacije prethodno pomenuta dva filtra kao i filtra koji propušta jedan opseg frekvencija. Upravo ta sekcija filtara je kombinacija filtra koji propušta visoke frekvencije i filtra koji propušta niske frekvencije. 4 ili više sistemske skretnice nisu česte pri dizajniranju zvučnika jer su veoma komplikovane, što retko može da dovede do boljih zvučnih rezultata.

Dodatni filtar koji propušta visoke frekvencije može da bude prisutan u "N"-sistemskoj skretnici kako bi zaštitio zvučnik koji reprodukuje najniže frekvencije od najnižih frekvencija koje ne može sigurno da primi. Takva skretnica bi imala filtar koji propušta deo frekventnog opsega za zvučničku jedinicu najnižih frekvencija. Slično, visoko frekventna zvučnička jedinica može da ima zaštitnu sekciju koja je štiti od oštećenja pri visokim frekvencijama, mada je ovo mnogo ređe realizovano.

Skoro su mnogi proizvođači počeli da označavaju zvučničke skretnice kao "N.5-sistemske" u stereo zvučničkim sistemima. Ovo obično označava dodatak dodatnog bas zvučnika koji svira isti duboko frekventni opseg kao glavni bas zvučnik, ali mnogo pre njega prestaje da svira najviše frekvencije.

Napomena: Filtarske sekcije koje su ovde spomenute ne treba da se mešaju sa dve filtarske sekcije od kojih se sastoje filtri višeg reda.

Podela zasnovana na komponentama[uredi | uredi izvor]

Skretnice mogu takođe da se podele prema vrsti svog dizajna; prema tipu komponenata.

Pasivne skretnice[uredi | uredi izvor]

Pasivna skretnica

Pasivna skretnica je cela napravljena od pasivnih komponenti, koje su najčešće povezana u Kauer topologiji kako bi obrazovala Batervort filtar. Pasivni filtri koriste otpornike kombinovane sa reaktivnim komponentama kao što su kondenzator i kalem. Pasivne skretnice veoma visokih performansi su najčešće dosta skuplje od aktivnih skretnica jer je teško napraviti komponente koje imaju dobre karakteristike na velikim strujama i naponima na kojima rade zvučnički sistemi. Polipropilenski, sa metalizovanom poliester folijom, papirni i elektrolitski kondenzatori su najčešći. Kalemi mogu imati vazdušno jezgro, jezgro od metala u prahu, feritno jezgro, ili laminirano silicijumsko gvozdeno jezgro, i većina je namotana lakiranom bakarnom žicom. Neke pasivne skretnice koriste uređaje kao što su osigurači, PTC komponente, sijalice ili prekidače kola kako bi zaštitili zvučnike od slučajne povećane snage na ulazu. Moderne pasivne skretnice sve češće imaju i ekvilizacione mreže (takozvane Zobel mreže) koje kompenzuju promene impedansne sa frekvencijom koje postoje u skoro svakom zvučniku. Ovaj problem je komplikovan, jer deo promene impedanse zvučnika nastaje zbog promena akustičnog opterećenja zvučnika u opsegu frekvencija na kojima svira.

Sa negativne strane, pasivne mreže mogu da budu kabaste i da dovedu do gubitka snage. One nisu samo zavisne od frekvencija, nego i od električna impedanse. Ovo sprečava zamenu skretnica sa drugima u sistemu zvučnika sa drugačijom impedansom. Idealni filtri skretnica, uključujući kompenzaciju impedanse i ekvilizacione filtre, mogu biti veoma teški za projektovanje, jer komponente međusobno interaguju na kompleksne načine. Ekspert za dizajniranje skretnica Sigfrid Linkvic je rekao za pasivne skretnice: "Jedini izgovor za pasivne skretnice je njihova mala cena. Njihovo ponašanje se menja sa dinamikom zvučnika koja zavisi od jačine signala. One sprečavaju pojačalo da preuzme maksimalnu kontrolu pokreta kalema zvučnika. One su trošenje vremena, ukoliko je tačnost reprodukcije cilj. "[2]

Alternativno, pasivne komponente mogu da se iskoriste za konstrukciju filtarskih kola koja se nalaze pre pojačala. Ovo se zove pasivna skretnica na nivou signala linije.

Aktivne skretnice[uredi | uredi izvor]

Aktivna skretnica sadrži aktivne komponente (tj. , one sa pojačanjem) u svojim filtrima. Proteklih godina, najčešće korišćen aktivni uređaj je operaciono pojačalo; aktivne skretnice rade na nivoima signala koje su pogodne za ulaz u pojačalo što je u suprotnosti sa pasivnim skretnicama koje rade na izlazima pojačala, na visokim strujama i u nekim slučajevima naponima. Sa druge strane, sva kola sa pojačanjem unose šum, i on ima loš efekat kada se pojavi u signalu koji se kasnije pojačava pojačalom.

Najčešća primena aktivne skretnice, iako pasivna skretnica može da se stavi na isto mesto pre pojačala.

Aktivne skretnice uvek traže korišćenje pojačala snage za svaki frekventni opseg ponaosob. Tako u 2-sistemskim aktivnim skretnicama, potrebno je imati i dva pojačala, jedno za niskotonski zvučnik i jedno za visokotonski zvučnik. Ovo znači da će sistem baziran na aktivnim skretnicama često koštati više od sistema sa pasivnim skretnicama. Uprkos ceni i komplikovanosti, aktivne skretnice nude sledeće prednosti nad pasivnim skretnicama:

  • frekventni opseg nezavisan od dinamičkih promena u električnim karakteristikama zvučnika.
  • često, mogućnost jednostavnog načina promene ili finog štelovanja svakog opsega frekvencija prema specifičnoj zvučničkoj jedinici. Primeri bi bili nagib skretnice, tip filtara (npr., Bezel, Batervort…), relativni nivoi…
  • bolja izolacija svake pojedinačne zvučničke jedinice od signala koje dobija druga zvučnička jedinica, što dovodi do smanjenja međumodulacionih distorzija i previše jakog signala
  • Pojačala snage su direktno povezana na zvučničke jedinice, time povećavajući kontrolu prigušenja od strane pojačala prema pokretnom kalemu zvučnika, smanjujući posledice dinamičkih promena u karakteristikama zvučnika, što dovodi do poboljšanog tranzijentnog odziva sistema
  • smanjenje potrebne snage izlaznih pojačala. Bez energije koja se troši u pasivnim komponentama, smanjuju se značajno zahtevi za snagom pojačala (u nekim slučajevima i do 1/2), smanjujući cenu, i potencijalno povećavajući kvalitet.
Digitalne skretnice[uredi | uredi izvor]

Aktivne skretnice mogu da se implementiraju digitalno koristeći DSP čip ili drugi mikroprocesor. One koriste digitalne aproksimacije tradicionalnih analognih kola, poznatih kao IIR filtri (Bezel filtar, Butervort filtar, Linkvic-Rajli filtar,...) ili FIR filtre. IIR filtri imaju mnogo sličnosti sa analognim filtrima i relativno su nezahtevni prema procesorskim resursima; FIR filtri sa druge strane su najčešće višeg reda i samim tim zahtevaju više resursa za slične karakteristike. Oni mogu da se projektuju i naprave tako da imaju odziv sa linearnom fazom, što se smatra poželjnim od mnogih koji se bave reprodukcijom zvuka. Postoje mane - da bi se postigao odziv sa linearnom fazom, mora da se uvede veće kašnjenje nego što mora da postoji kod IIR ili FIR filtara minimalne faze. IIR filtri, koji su po prirodi rekurzivni, imaju manu da ukoliko nisu pažljivo projektovani mogu da dovedu do maksimuma procesorskih ciklusa, što dovodi do nelinearne distorzije.

Mehaničke skretnice[uredi | uredi izvor]

Ovaj tip skretnica je mahanički i koristi osobine materijala u membrani zvučnika kako bi postigao odgovarajuće filtriranje. Takve skretnice se često nalaze u zvučnicima punog opsega koji su napravljeni kako bi pokrili što širi opseg frekvencija audio-opsega. Jedna vrsta takvih zvučničkih jedinica se pravi tako što se deo sa kalemom povezuje preko kratkog dela drugačijeg materijala na koga je takođe postavljen i mala kupa koji služi da pojača visoke frekvencije. Ova sekcija služi kao filtar tako da glavna membrana ne vibrira na višim frekvencijama, time čineći mehaničku skretnicu. Pažljivim odabirom materijala za membranu, malu visokofrekventnu kupu i elemente vešenja membrane određuje se frekvencija skretnice i njena efektivnost. Takve mehaničke skretnice su komplikovane za projektovanje, posebno ako se zahteva visok kvalitet reprodukcije. Računarski alati za projektovanje su uveliko zamenili posao isprobavanja različitih materijala ručno, koji je zahtevao mnogo vremena. Nakon nekog vremena, mateijali mogu da se promene, čime se stvara negativan uticaj na frekventnu karakteristiku zvučnika.

Češći pristup je postavljanje kapice protiv prašine koja služi kao visokofrekventni zvučnik. Ona takođe emituje nikofrekventne signale, kao deo pokretnog sistema glavne membrane, ali zbog male mase i smanjenog prigušenja, emituje veću snagu na višim frekvencijama. Kao i sa malim kupama, potreban je pažljiv odabir materijala, oblika i pozicije kako bi se dobio linearan frekventni opseg koji se pridužava u visoke frekvencije. Visoko frekventna disperzija je drugačija za ovaj tipo kapice nego za male kupe. Drugi pristup je oblikovanje glavne membrane i odabir odgovarajućih materijala tako da je deo membrane bliži kalemu dosta tvrđi, kako bi emitovao sve frekvencije, dok se spoljni delovi selektivno isključuju, zračeći samo niže frekvencije. Oblik membrane kao i materijali mogu da se modeluju u FEA programima i mogu da se dobiju rezultati koji daju odlične tolerancije.

Zvučnici koji koriste ovakve mehaničke skretnice imaju određenih zvučnih prednosti uprkos poteškoćama projektovanja i proizvodnje, i uprkos neizbežnim ograničenjima izlazne snage. Zvučnici punog opsega imaju jedan akustički centar, i mogu imati relativno male fazne promene kroz audio-opseg frekvencija. Za najbolje rezultate na niskim frekvencijama, ovakvi zvučnici zahtevaju pažljivo odabran dizajn kutija. Njihova mala veličina (uglavnom od 165 do 200 mm) zahteva veliko kretanje membrane kako bi proizvela dovoljno jako niske frekvencije, ali kratak kalem koji je potreban za dovoljno dobru reprodukciju visokih frekvencija može da se pomera vrlo ograničeno. Uprkos tome, uz ova ograničenja, cena i kompleksnost se smanjuju, i nisu potrebne nikakve skretnice.

Podela po redu filtara ili nagibu[uredi | uredi izvor]

Kao što filtri imaju različite redove, imaju ih i skretnice, u zavisnosti od nagiba filtra koji sadrže. Konačni nagib filtra može da se potpuno odredi električnim filtrom ili može da se ostvari kombinacijom nagib električnog filtra sa prirodnim karakteristikama zvučnika. U prvom slučaju, jedini zahtev je da zvučnik ima ravan frekventni odziv bar do tačke gde je signal −10dB niži od ostatka opsega. U drugom slučaju, završni akustični nagib je uglavnom strmiji nego kod električnih filtara. Akustična skretnica trećeg ili četvrtog reda često ima samo električni filtar drugog reda. Ovo zahteva da se zvučničke jedinice dobro ponašaju dosta dalje od frekvencije skretnice, kao i da visokofrekventni zvučnik može da preživi značajan signal u frekvencijama ispod njegove frekvencije skretnice. Ovo je teško ostvarivo u praksi. U daljem tekstu, karakteristike razmatraju se karakteristike redova električnih filtara, a zatim i skretnice koje sadrže te akustičke nagibe i njihove prednosti i mane.

Većina audio-skretnica koristi filtre od prvog do četvrtog reda. Filtri višeg reda se uglavnom ne primenjuju u pasivnim zvučničkim skretnicama, ali se ponekad nalaze u elektronskoj opremi u slučajevima kada je njihova značajna cena i kompleksnost opravdana

Filtri prvog reda[uredi | uredi izvor]

Filtri prvog reda imaju nagib 20 dB/dekada (tj. 6 dB/oktava). Svi filtri orvog reda imaju karakteristike Batervort filtra. Filtri prvog reda se smatraju idealnim za zvučnike od strane mnogih audiofila. Ovo je zato što je ovaj filtar 'tranzijentno savršen', što zanči da prosleđuje i amplitudu i fazu nepromenjenu kroz raspon frekvencija koji nas interesuje. Takođe, koristi najmanje delova i ima najmanje gubitke (ako je izveden u pasivnoj varijanti). Skretnica prvog reda dozvoljava više signala neželjenih frekvencija da prođu do niskofrekventne i visokofrekventne sekcije nego što to čine konfiguracije višeg reda. Iako niskofrekventni zvučnici ovo podnose sa lakoćom (sem što stvaraju distorziju na frekvencijama koje ne mogu da rukuju kako treba), manji visokofrekventni zvučnici (posebno visokotonci) mogu lako da se oštete jer oni nisu u stanju da istrpe velike ulazne snage na frekvencijama ispod njihove deklarisane frekvencije skretnice.

U praksi, zvučnički sistemi sa stvarnim akustičkiim nagibom prvog reda su teški za projektovanje jer traže veliko preklapanje opsega zvučnika, i mali nagibi znače da zvučnici koji se fazno ne poklapaju stvaraju probleme i velike promene frekventne karakteristike u osi slušanja i van nje.

Filtri drugog reda[uredi | uredi izvor]

Filtri drugog reda imaju nagib 40 dB/dekadi (ili 12 dB/oktavi). Filtri drugog reda imaju Bezel filtar, Linkvic-Rajli filtar ili karakteristike Batervort filtra u zavisnosti od odabranog dizajna i komponenti. Ovaj red filtara se često koristi u pasivnim skretnicama jer nudi razuman balans između kompleksnosti, odziva, i zaštite visokofrekventnih zvučnika. Kada se projektuju sa vremenski usklađenim fizičkim pozicioniranjem, ove skretnice imaju simetričan polarni odziv, kao što imaju sve skretnice drugog reda.

Često se misli da će uvek postojati fazna razlika od 180°između izlaza niskofrekventno propusnog filtra drugog reda i visokofrekventno propusnog filtra koji ima istu frekvenciju skretnice. I tako, u sistemima sa drugim redom skretnica, visokofrekventni izlaz je često povezan sa visokofrekventnim zvučnikom koji je 'invertovan' , kako bi se ispravio ovaj problem. U pasivnim sistemima, visokofrekventni zvučnik je povezan tako da je suprotnog polariteta u odnosu na niskofrekventni zvučnik; u aktivnim sistemima invertovan je izlaz visokofrekventnog filtra. U trosistemskim zvučnicima, srednjotonski zvučnik ili njegov filtar su invertovani. Ipak, ovo je tačno samo ako se zvučnici preklapaju širokim delom opsega i ako su im akustički centri dizički na istoj ravni.

Filtri trećeg reda[uredi | uredi izvor]

Filtri trećeg reda imaju nagib od 60 dB/dekadi (or 18 dB/oktavi). Ove skretnice najčešće imaju Batervort karakteristike filtara; fazni odziv je veoma dobar, zbir frekventnih odziva daje ravnu frekventnu krivu i fazu, slično filtrima prvog reda. Polarni odziv je asimetričan. U originalnom Džozef D'Apolitovom MTM rasporedu, simetričan raspored zvučnika se koristi kako bi stvorio simetričan odziv van ose slušanja kada se koriste skretnice trećeg reda.

Akustičke skretnice trećeg reda se često prave od filtarskih kola prvog ili drugog reda.

Filtri četvrtog reda[uredi | uredi izvor]

Nagibi skretnice četvrtog reda pokazani na Smaart funkciji.

Filtri četvrtog reda imaju nagib od 80 dB/dekadi (ili 24 dB/oktavi). Ovi filtri su komplikovani za dizajniranje u pasivnom obliku, jer komponente imaju međusobnu interakciju. Pasivne mreže strmog nagiba su manje tolerantne na promene vrednosti delova ili tolerancije, i više osetljive na pogrešno povezivanje sa reaktivnim zvučničkim opterećenjima. Skretnica četvrtog reda sa −6 dB tačkom skretnice i zbirnim frekventnim odzivom koji je ravan je poznatija kao Linkvic-Rajli skretnica (imenovana po njenim izumiteljima, i može da se napravi u aktivnom obliku nastavljajući dve Batervort sekcije jendu na drugu. Izlazni signali ovog reda skretnica su u fazi, time izbegavajući delimičnu faznu inverziju ukoliko se odzivi skretnicva električno saberu, kao što bi se desilo sa izlaznim stepenom kompresora više opsega. Skretnice koje se koriste u dizajniranju zvučnika ne zahtevaju filtarske sekcije da budu u fazi: ravne izlazne karakteristike se često ostvaruju koristeći neidealne, asimetrične karakteristike filtara skretnica.[1] Bessel, Butterworth and Chebyshev are among the possible crossover topologies.

Takvi filtri sa strmim nagibom imaju veće probleme sa zvonjenjem i premašivanjem signala.[3] ali postoji nekoliko ključnih prednosti, čak i u pasivnom obliku, kao što su potencijal za nižu tačku skretnice i povećana snaga koju visokotonci mogu da prime, zajedno sa manje frekventnog preklapanja između zvučnika drastično smanjuju promene faze u različitim uglovima, i druge neželjene efekte van ose slušanja. Sa manje frekventnog preklapanja između zvučnika, njihov međusobni raspored postaje manje bitan i dozvoljava više stepeni slobode u dizajniranju zvučničkih sistema ili u automobilskim audio-sistemima.

Filtri višeg reda[uredi | uredi izvor]

Pasivne skretnice koje imaju akustički nagib veći od četvrtog reda nisu mnogo česte jer su skupe i komplikovane. Dostupni su filtri nagiba i do 96 dB po oktavi u aktivnim skretnicama i sistemima upravljanja zvučnicima.

Filtri mešanog reda[uredi | uredi izvor]

Skretnice mogu takođe da se naprave od filtara različitih redova. Na primer, niskofrekventno propusna skretnica drugog reda u kombinaciji sa visokofrekventnom skretnicom trećeg reda. One su uglavnom pasivne i koriste se iz različitih razloga, često kada se vrednosti komponenata pronađu optimizacijom pomoću računarskog programa. Skretnica višeg reda za visokotonski zvučnik može ponekad da pomogne u kompenzaciji vremenske razlike između visokotonskog i noskotonskog zvučnika koja nastaje zbog pozicioniranja akustičkih centara zvučnika koja nisu u ravni.

Podela prema topologiji kola[uredi | uredi izvor]

Redna i paralelna topologija skretnica. Visokofrekventne i niskofrekvente sekcije za rednu skretnicu su međusobno zamenljive sa paralelnom skretnicom jer su spojene paralelno sa zvučničkim jedinicama.

Paralelne skretnice[uredi | uredi izvor]

Paralelne skretnice su najčešće. Električno, filtri su paralelni i time različite sekcije filtara nemaju međusobnu interakciju. Ovo čini dvosistemske skretnice lakim za projektovanje jer delovi mogu da se posmatraju odvojeno, i zato što tolerancije komponenata mogu da se zanemare. Paralelne skretnice takođe imaju prednost u tome što omogućavaju da se zvučnici povezuju sa dva para žica. Pre pojave računarskog modelovanja, jednostavane trosistemske skretnice su projektovane kao par dvosistemskih skretnica, ali je napredak iterativnih programa za projektovanje pojasnio da je ova stara tehnika stvarala preterano pojačanje i strmo naglašen odziv srednjotonskog zvučnika, zajedno sa manje nego očekivanom ulaznom impedansom.

Redne skretnice[uredi | uredi izvor]

U ovoj topologiji, pojedinačni filtri su povezani redno, i zvučnik ili kobinacija zvučnika su povezani paralelno sa filtarskim sekcijama. Kako bi se razumeo put signala u ovakvom tipu skretnica, pogledati sliku "Redna skretnica" , i razmotriti visokofrekventni signal koji, u određenim trenucima, ima pozitivan napon na gornjem kontaktu u odnosu na donji. Filtar koji propušta niske frekvencije predstavlja visoku impedansu signalu, a visokotonac predstavlja malu impedansnu; tako da signal prolazi kroz visokotonski zvučnik. Signal nastavlja do tačke povezivanja između filtarskih sekcija niskotonskog i vosokotonskog zvučnika. Tamo visokofrekventno propusni filtar predstavlja malu impedansnu signalu, tako da signal prolazi kroz visoko frekventni filtar, i pojavljuje se na donjem ulaznom kontaktu. Niskofrekventni signal sa sličnom momentalnom karakteristikom napona prvo prolazi kroz visokofrekventno propusnu filtarsku sekciju, onda u niskofrekventni zvučnik, i pojavljuje se na donjem ulaznom kontaktu.

Izvedene skretnice[uredi | uredi izvor]

Izvedene skretnice uključuju aktivne skretnice kod kojih je jedan od frekventnih opsega izveden od drugog korišćenjem diferencijalnog pojačala. Na primer, razlika između ulaznog signala ili izlaznog signala visokofrekventno propusne filtarske sekcije je niskofrekventi signal.[4] Tako, kada se koristi diferencijalni pojačavač kako bi se pronašla razlika signala, njegov izlaz čini niskofrekventno propusnu filtarsku sekciju. Glavna prednost izvedenih filtara je da ne proizvode faznu razliku između visokofrekventnih i niskofrekventnih sekcija na bilo kojoj frekvenciji.[4] Mane su :

  • (a) da su visokofrekventa i niskofrekventa sekcije često različitih nivoa jačine, tj. njihovi nagibi su asimetrični,[4] ili
  • (b) da odziv jedne ili obe sekcije ima maksimum blizu frekvencije skretnice,[5]

ili oba. U gorepomenutom slučaju (a), uobičajena situacija je da se izvedeni niskofrekventni signal utišava mnogo sporijim tempom nego fiskni odziv. Ovo traži od zvučnika koji je povezan na tu sekciju da nastavi da daje odziv na signal koji je duboko u njegovom delu opsega u kome njegove fizičke karakteristike nisu idealne. U slučaju (b), oba zvučnika rade na visokoj glasnoći na mestu gde se frekvencija signala približava tački skretnice. Ovo koristi više snage pojačala i može da dovede zvučnike u nelinearnost.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Excelsior Audio Design and Services. Charles Hughes. Using Crossovers in the Real World
  2. ^ Linkwitz, Siegfried (2009). „Crossovers”. Pristupljeno 31. 3. 2010. 
  3. ^ Rane. RaneNote. Linkwitz-Riley Crossovers: A Primer. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. februar 2014)} Retrieved 25. 12. 2016
  4. ^ a b v Bohn, D. (Ed.), Audio Handbook (National Semiconductor Corporation, Santa Clara, CA 1976) § 5.2.4
  5. ^ See, Crawford, D., Constructing a Room Equalizer, Audio Magazine, Sept. 1972 pp. 21, in which the slopes are symmetrical, and The Audio Pages, Subtractive Crossover Networks. http://sound.westhost.com/articles/derived-xovers.htm Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. decembar 2013) Retrieved August 11, 2007.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]