BDSM

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
BDSM akronim

BDSM je niz često erotskih praksi ili igranja uloga koje uključuju bondaž (vezivanje) i disciplinu, dominaciju i submisivnost, sadizam i mazohizam i druge povezane međuljudske dinamike. Ova vrsta seksualnog izražavanja temelji se na dobrovoljnom odnosu, sigurnosti i međusobnom poverenju svih učesnika te, na kraju, na primanju i davanju užitka sa unapred utvrđenim i dogovorenim pravilima.[1] Ovo isticanje i naglašavanje sporazumnog pristanka i bezbednosti je poznato kao „SSC” (safe – bezbednost, sane – prisebnost i consensual – obostrana saglasnost, iako neki više vole termin „RACK” (Risk – rizik, Aware – svesnost, Kink – perverznost), smatrajući da ovaj termin stavlja veći naglasak na prepoznavanje činjenice da su sve aktivnosti potencijalno rizične. Pre početka bilo kakve aktivnosti, učesnici razmatraju svoje fizičke i psihološke granice, utvrđuju sigurne reči (reči koje signaliziraju momentalni prekid scene) i razrađuju aktivnosti u koje će se upustiti tj. sve ono što će se odigrati u sceni. Pregovaranje o sceni se obično dešava između partnera prvih nekoliko puta i služi za bezbednost učesnika koji se ne poznaju dovoljno dobro. Sigurna reč predstavlja jednu od najvažnijih normi u BDSM odnosima jer označava momenat u kojem potčinjena osoba od dominantne zahteva da prekine tu radnju, jer joj više ne pričinjava zadovoljstvo.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Dominatriks

Dominantno ponašanje[uredi | uredi izvor]

Dominantna osoba uživa u kontrolisanju potčinjene osobe. Neki od razloga su demonstracija veštine i moći, posedovanje druge osobe i osećaj uzbuđenja i privrženosti koji potčinjena osoba pruža dominantnoj. Naravno, treba razmotriti i druge moguće motive, uključujući zadovoljstvo koje ne dolazi samo iz same moći, nego i iz patnje drugih, uzbuđenje koje se traži prihvatajući rizik i otvorenu samodestruktivnost. Zbog toga mnoge osobe u BDSM zajednici interesuju motivi onih osoba koje su uključene u BDSM prakse i savetuju opreznost u ostvarivanju BDSM kontakata.

Potčinjeno ponašanje[uredi | uredi izvor]

Potčinjena osoba je ona koja se dobrovoljno predaje drugoj osobi. Potčinjene osobe se razlikuju po tome koliko ozbiljno shvataju svoju situaciju, trening i poziciju. Motivacija za potčinjeno ponašanje može da bude oslobađanje od odgovornosti, uživanje u primanju pažnje i naklonosti, dobijanje osećaja sigurnosti, pokazivanje izdržljivosti i prevazilaženje osećaja sramote. Za one koje praktikuju služenje moguće je da imaju veliku želju da budu od koristi. Potčinjene osobe se razlikuju i po tome u kojoj meri se uključuju u scenu, koliko često i da li uopšte smatraju svoju ulogu glumom.

Aktivna i pasivna[uredi | uredi izvor]

U BDSM-u aktivan partner je onaj koji preuzima ulogu osobe koja daje tj. obavlja radnje nad pasivnom osobom kao što su vezivanje, udaranje, ponižavanje ili služenje. Iako je lako pretpostaviti da je aktivna osoba i dominantna a pasivna potčinjena, ne mora da znači da je uvek tako. Aktivna osoba je nekad ona koja prima instrukcije kao na primer da je aktivna kada i na način na koji to zahteva pasivna osoba. Osoba koja kontroliše pasivnu osobu ali po njenim izričitim instrukcijama je aktivni sluga.

Na jednom od krajeva kontinuuma se nalazi potčinjena koja uživa u primanju naredbi od dominantne osobe ali ne prima nikakvu psihološku stimulaciju. Na drugom kraju nalazi se pasivna osoba koja uživa intenzivnu fizičku i psihološku stimulaciju ali se ne potčinjava osobi koja im to pruža. Treba napomenuti da je najčešće pasivna osoba ona koja daje instrukcije a aktivna osoba izvršava radnje kada ih pasivna osoba zatraži.

Promena (Switch)[uredi | uredi izvor]

Neke osobe koje praktikuju BDSM uživaju u promeni, tj. u preuzimaju uloga i dominantne i potčinjene osobe, ili tokom jedne scene ili preuzimanjem različitih uloga u različitim situacijama i sa različitim partnerima. Ovo je ponekad slučaj kada su dve osobe koje su, na primer, dominantne i u nekoj vrsti odnosa, promena pruža svakoj osobi priliku da realizuje svoje nezadovoljene BDSM potrebe. Neke osobe praktikuju promenu ali se ne identifikuju tako jer se to ne dešava često ili samo pod određenim okolnostima i situacijama.

Fiziološki aspekt[uredi | uredi izvor]

Na fiziološkom nivou, BDSM kao igra senzacija, često uključuje nanošenje bola, čak i bez stvarne povrede. To oslobađa endorfin, stvarajući osećaj uzbuđenja sličan onome nakon orgazma. Ovaj doživljaj je motivacija za mnoge u BDSM zajednici ali nije jedini faktor. U stvari, izvestan broj osoba (naročito one koje uživaju u potčinjenosti) učestvuje u scenama u kojima ne dobijaju nikakvo fizičko zadovoljstvo da bi se omogućilo dominantnom partneru da zadovolji svoje želje ili fetiše.

Osećaj kad se osoba veže kanapom, lancima, kožnim pojasevima, lisicama ili drugim materijalima može biti deo iskustva i doživljaja. Pomagala koja se koriste u BDSM-u obuhvataju veliko šarenilo predmeta koji mogu biti specijalno dizajnirani ili obični predmeti koji se nalaze u kući.

Da bi BDSM bio doživljaj koji pruža zadovoljstvo, zavisi mnogo od kompetentne aktivne osobe i pasivne osobe koja treba da postigne ispravno stanje uma. Poverenje i seksualno uzbuđenje pomažu osobi da se pripremi za intenzivne senzacije.[2]

Predrasude[uredi | uredi izvor]

BDSM je način na koji neko ispoljava svoju seksualnost, a može postati i način života. Ne mora da podrazumeva seks jer se radi o intenzivnom seksualnom iskustvu i zadovoljstvu koje učesnici mogu doživeti i bez samog odnosa.

BDSM nije nešto što podstiče nasilje u porodici ili među partnerima, a osobe koje uživaju u ovakvom seksu nisu nikakvi zlostavljači i nasilnici u svakodnevnom životu, niti bilo kakva pretnja bilo kome. Istraživanje iz 2008. godine, objavljeno u Žurnalu seksualne medicine, pokazalo je kako ljudi koji praktikuju BDSM ni na koji način ne pokazuju više znakova psihičkih poteškoća i poremećaja, kao što su anksioznost i depresija, od ljudi koji praktikuju običan seks.

Ovaj način života se često pogrešno tumači kao isključivo poligaman i promiskuitetan, pa se veruje kako osobe koje praktikuju BDSM imaju dosta partnera i često ih menjaju. Klaris Torn, stručnjak za skulpturu, seksualnost i nove medije, navodi da je dosta ovakvih osoba zapravo monogamno i da imaju jednog partnera s kojim su se „pronašli” seksualno, na obostrano zadovoljstvo.

Predrasuda je da su muškarci ti koji su uglavnom dominantni, dok su žene potčinjene. Međutim, postoji veći broj muškaraca koji uživa u tome da žena bude dominantna nad njima.[3]

Kakva je dominantna ili potčinjena osoba u svakodnevnom životu ne određuje uvek koje će uloge preferirati u BDSM-u, iako mnoge osobe pokazuju tendencije. Tako, često osobe koje pokazuju jednu stranu sebe svakodnevno, na primer na poslu, imaju jaku želju da iskazuju suprotno u svom seksualnom životu kao vid oslobađanja.

Reference[uredi | uredi izvor]

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]