Pređi na sadržaj

BM-21V

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
BM-21V (9P125)

Primerak BM-21V (9P125) u muzeju


Klasifikacija višecevni bacač raketa
Šasija GAZ-66B
Istorija
Zemlja razvoja  SSSR
Period proizvodnje od 1967
Period upotrebe od 1967
Dimenzije
Težina bez municije i proračuna ne više od 5200 kg
Težina u borbenom položaju ne više od 6000 kg
Dužina u marševom položaju 5655 mm
Širina u marševom položaju 2400 mm
Visina u marševom položaju 2440 mm
Klirens 315 mm
Naoružanje
Kalibar 122,4 mm
Dužina cevi 3000 mm
Broj cevi 12
Minimalni domet paljbe 5000 m
Maksimalni domet paljbe 20 100 m
Maksimalni ugao gađanja 54 °
Nišanski uređaj 9Š118, PG-1M, K-1
Posada 2 ljudi
Prelazak sistema iz marševog u borbni položaj 3,5 min
Trajanje plotuna 6 s
Potrebno vreme za napuštanje vatrenog položaja nakon plotuna 3,5 min
Pogon
Tip motora ZMZ-66
Snaga motora 120 KS
Maksimalna brzina na autoputu 85 km/č
Doseg vozila 875 km
Vrsta pogonskog sistema na točkovima 4 × 4

BM-21V je sovjetski desantni višecevni bacač raketa. Razvijen je na bazi čunenog višecevnog bacača raketa BM-21 Grad.

Istorija razvoja[uredi | uredi izvor]

Sa razvojem ovog sistema započeto je 1960-tih godina pod rukovodstvom naučno tehničkog instituta (rus. NPO) Splav iz ruskog grada Tule. Razvoj ovog borbenog sistema bio je poveren Državnom konstruktorskom birou kompresorske mašinogradnje.[1]Poligonsko vojno ispitivanje izvršeno je na teritoriji Riževskog poligona i Strugaokrasnjenskom poligonu. Nakon završetka testiranja 20. septembra 1967. Godine po nalogu Ministarstva odbrane Sovjetskog Saveza №0220 sistem je zvanično uvršten u anoružanje od strane sovjetske armije.[2].

Opis konstrukcije[uredi | uredi izvor]

Glavni cilj razvoja ovog sistema bio je opremanje vazdušno desantnih snaga ruske vojske (rus. VDV) artiljerijskim sistemom koji će im povećati vatrenu moć prilikom desanta i omogućiti uništavanje naprijateljske žive sile i oklopne tehnike. Glavni projektili kojima se koristi ovaj sistem jesu visoko-eksplozivne rakete rakete M-21 OF koje su sposobne da pogode rakete na udaljenosti od 20 km. U osnovi sistem BM-21V sastoji se od.[1]

  1. Borbenog vozila 9P125 ;
  2. Transportno vozilo 9F87V sa nizom standardizovanih pregrada 9F37 za prevoz municije.
  3. Nevođena raketna municija.

Borbeno vozilo 9P125[uredi | uredi izvor]

Borbeno vozilo 9P125 predstavlja lakšu verziju vozila koje se koristi za originalni sistem BM-21 Grad zbog ograničene nosivosti vazduhoplova i potrošnje goriva tokom njegovog vazdušnog transporta. Prvobitno je za transportovanje ovog sistema korišćeno vojno vozilo GAZ-66-02 (GAZ-66A). Razlikuje se od vozila GAZ-66 po tome što poseduje vitlo i sistem regulacije pritiska u gumama. Kasnije, ovajs sistem bio montiran na GAZ-66B vozilo koje je posedovalo platnenu ceradu kojom je bila prekrivena kabina vozila. Na platformi kamiona montiran je laser na kome se nalazi 12 raketa. Na zadnjem delu platforme nalaze se dva amortizera koji treba da apsorbuju trzaj prilikom pucanja.[1][1] Prema postojećim nomenklaturama ovaj sistem koristi sledeće vrste municije:[1]

  1. 3M16 —raketa sa kasetnom bojevom glavom, u bojevoj glavi nalazi se po 5 protivpešadijskih mina POM-2 .
  2. 9M28K — raketa sa kasetnom bojevom glavom, u bojevoj nalaze se po 3 protivtenkovske mine PTM-3.
  3. 9M28S— raketa sa odvojivom zapaljivim bojevom glavom.
  4. 9M28F — raketa sa odvojivom fugasnom bojevom glavom.
  5. 9M42 — raketa sa osvetljavajućim punjenjem.
  6. 9M43 — raketa sa dimnom bojevom glavom.

Utovar municije u laser može se vršiti ručno ili sa zemlje a može se vršiti i mašinski pomoću vozila za transport i punjenje sistema raketama 9F37V. Paljba se može vršiti pojedina ili plotunom na direktan način ili putem konzole 9V366. sa određene udaljenosti. Za borbene operacije u noćnim uslovima, koristi opremu za noćno osmatranje PNV-57. Navođenje grupe raketa vrši se pomoću 9Š118 sistema za noćno osmatranje, kao i pomoću panoramskog optičkog uređaja PG-1M i kolimatora K-1. Mehanizam za navođenje je ručnog tipa. Lanser na šasiji transportnog vozila koji se nalazi u horizontalnom položaju bez bez ikakvih promena može menjati ugao u rasponu ot -70° do +70°, a u vertikalnom položaju od +15° do +54 u horizontalnom sektoru do ±30° i od 0° do 54° i u horizontalnom sektoru više od ±30°.[2].

Tokom izvođena desanta iz vazduhoplova desanta i spuštanja bacača koristi se posebni ojačani padobrani MKS5-128M koji su pričvršćnjni za specijalnu platformu PP-128-5000 na kojoj se nalazi višecevni bacač prilikom transporta. Ucilju smanjenja visine sistema prilikom transporta avionom An-12, artiljerijske jedinice su razvile platneni pokretni krov koji se lako može uklanjati.

Avio transport do mesta predviđenog za desant može se vršiti avionima tipa An-22 ili Il-76, sa manjim ograničenjima u pogledu visine bacača koji se transportuje. °.[2].

Transportno vozilo[uredi | uredi izvor]

Za prevoz municije koristi se transportno vozilo 9F37V sa pregradama za smeštaj raketa, koje je takođe bazirano na GAZ-66B. Vozilo sa lanserom takođe se može transportovati na platformi PP-128-5000 uz korišćenje padobrana tipa MKS5-128M. Za vođenje borbe u noćnim uslovima ovaj sistem je opremljen PNV-57V uređajem za noćno osmatranje. Radio komunikacija obavlja se uspomoć radio stanice R-105M kao i radio stanice R-123 sa dodatnom antenom. °.[2].

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Efikasnost[uredi | uredi izvor]

Sistem BM-21V stvoren za potrebe vazdušno desantnih snaga (VDV)je kao zamena za vučni sistem RPU-14. U poređenju sa RPU-14, M-12B ima dva puta veći domet (20 km prema 9,8) sa povećanjem površine na kojoj deluje za 1,5 puta u odnosu na osnovnu verziju M-21OF kao i mogućnost sletanja u napunjenom stanju, što poboljšava manevrisanje i borbena gotovost.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Karpenko A. V., Sovremennыe reaktivnыe sistemы zalpovogo ognя. str. 22—24
  2. ^ a b v g Gurov S. V. (18. 5. 2012). „Polevaя reaktivnaя sistema M-21V” (na jeziku: ruski). Raketnaя tehnika. Arhivirano iz originala 04. 09. 2016. g. Pristupljeno 15. 09. 2016.  Tekst „access” ignorisan (pomoć); Tekst „archive” ignorisan (pomoć)
  3. ^ Gurov S. V. Polevaя reaktivnaя sistema M-21V (rus.). Raketnaя tehnika. Provereno 8 яnvarя 2012. Arhivirovano iz pervoistočnika 18 maя 2012.

Literaura[uredi | uredi izvor]

  • Karpenko A. V. Polevaя desantiruemaя reaktivnaя sistema M-21V «Grad-V» s boevoй mašinoй BM-21V (9P125) // Sovremennыe reaktivnыe sistemы zalpovogo ognя. — pp. 22—24. — 76 str.