Baba Zlatina ulica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kompleks Baba Zlatine ulice
Baba Zlatina ulica u Vranju (severna strana, današnji izgled)
Opšte informacije
MestoVranje
OpštinaVranje
Država Srbija
Vrsta spomenikaProstorno kulturno-istorijska celina
Tip kulturnog dobraKulturno dobro od velikog značaja
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Niš
www.ni.rs

Kompleks Baba Zlatine ulice jedna je od prostornih celina u starom jezgru Vranja sa značajnim brojem kuća (prepoznatljivih po naglašenim narodnim obeležjima u arhitekturi) koje svedoče o arhitektonskom i urbanističkom razvoju ovog grada, i ujedno ukazuju i na istorijski, društveni, ekonomski i kulturni razvoj u gradskom kontekstu, čija istorijsko-umetnička vrednost objekata dodatno pojačava vrednost ambijenta, zajedno se sličnim celinama na širem prostoru Srbije

Položaj, nastanak izgled i zaštita[uredi | uredi izvor]

Kompleks Baba Zlatine ulice se nalazi u Vranju, u donjem, srpskom, delu nekadašnje vranjske čaršije (zvane Donja mahala) koja je dobila ime po Zlati, babi Bore Stankovića, koga je nakon što je rano ostao bez roditelja, odgajala očeva majka, pomenuta baba Zlata.[1] Zlatina i Borina kuća nalazile su se na broju 7 i u njoj je danas Muzej Bore Stankovića.

Ova ambijentalna celina koja je, u isključivoj stambenoj nameni, formirana je u vreme razvoja grada Vranja u 19. veku, kao nastavak trase susedne, trgovačko-zanatske ulice. Sama ulica je bila deo hrišćanskog dela grada koja je po turskom običaju bio zatvoren visokim zidovima sa obe strane.

Kako je proces kulturne emancipacije stanovništva u krajevima Srbije pod turskom dominacijom, u Vranju tekao znatno sporije i neujednačenije, hijerarhizovani i, prevashodno, patrijarhalni orijentalni sistem je određivao organizaciju privatnog života u mnogim ulicama Vranja, pa tako i u ovoj ulici.[2]

Duž ulice se smenjuju visoki i dugi ogradni zidovi pokriveni ćeramidom, sa zidovima pomoćnih ekonomskih objekata. Kuće su prtežno sa isturenim strehama i niskim krovovima na koje su postavljeni visoki dimnjaci sa ukrasnim kapama. Kao i kuće, i zidovi oko kuća su od trošnih materijala (zemlja i slama).

Ulica je u severnom delu kaldrmisana i profilisana, dok na južnoj strani ulice dominiraju masivni, zatvoreni kućni frontovi. Orijentisanost prema dvorištu i bašti više nego prema ulici, kuće u ovojh ulici na najbolji način prikazuju spoj različitih kultura one donete sa orijenta i one nastale kroz viševekovnu primenu tradicionalnih elemenata.

Kuća Zlate i Bore Stankovića
Kuća Bore Stankovića

Kompleks Baba Zlatine ulice nastao je u gradu koji ima bogate istorijske slojeve od kojih se najčešće jedan od njih vezuje za simboličnu orijentalističku prošlost, opisanu u književnim delima poznatog srpskog i najpoznatijeg vranjskog književnik Borisav Bora Stanković, koji je u toj ulici živeo, jedan deo života.[3][4][5]

Zato posebno mesto u ulici ima najstarija i memorijalno najznačajnijih kuća, porodična kuća književnika Bore Stankovića, u kojoj se rodi Bora Stanković 1875. godine, podignuta oko 1855. godina u južnomoravskom stilu sa otvorenim tremom i karakteristična je građevina porodice srednje klase, sa dvorištem prepunim cveća, koje je davalo prepoznatljiv pečat svim turskim gradovima, toga doba. Ona svojim izgledom podseća na život i duh starog Vranja koji je veoma upečatljivo oslikani u Borinom književnom delu.

Zaštita

Ulica danas, predstavlja nepokretno kulturno dobro kao deo prostorno kulturno-istorijska celine, koja veoma verno prikazuje gradska obeležja starog Vranja.[6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ I. M., „Borina kuća najveća znamenitost Vranja”, Južne vesti, Vranje, 25. 4. 2014
  2. ^ Aleksandar Kadijević, „Arhitektura – okvir privatnog života u srpskim zemalja od početka devetnaestog veka do Prvog svetskog rata”, u: Privatni život Srba u devetnaestom veku (prir. A. Stolić, N. Makuljević), Beograd, 2006, 245.
  3. ^ Miloš Savković, Pisma iz Vranja I, knj. XLII, sv. 1–4, Beograd 1933, 190–191
  4. ^ Grupa autora, Vranje kroz vekove, Vranje: Opština Vranje, 1993
  5. ^ Rista Simonović, Društvena istorija Vranja od kraja 19. do kraja 20. veka, Vranje: Istorijski arhiv „31. januar”, 2015.
  6. ^ „Turistička organizacija Srbije/Vranje, Bujanovac”. Arhivirano iz originala 30. 06. 2014. g. Pristupljeno 25. 05. 2015. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]