Баскервилски пас (film iz 1939)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Baskervilski pas
Filmski poster
Izvorni naslovThe Hound of the Baskervilles
RežijaSidni Lanfild
ScenarioErnest Paskal
ProducentDžin Marki
Daril F. Zanuk
Temelji se naBaskervilski pas
(Artur Konan Dojl)
Glavne ulogeRičard Grin
Bejzil Ratbon
Vendi Bari
Najdžel Brus
MuzikaDejvid Butolf
Čarls Maksvel
Siril Mokridž
Dejvid Raksin
Direktor
fotografije
Peverel Marli
MontažaRobert Simpson
Studio20th Century Fox
Godina1939.
Trajanje80 minuta
Zemlja SAD
Jezikengleski
Sledeći
IMDb veza

Baskervilski pas (engl. The Hound of the Baskervilles) je američki detektivski film[1] iz 1939. godine, baziran na istoimenom romanu ser Artura Konana Dojla. Film je režirao Sidni Lanfild, dok ga je distribuirao 20th Century Fox.[2]

Među najpoznatijim je filmskim adaptacijama ove knjige i često se smatra jednom od najboljih.[3] U filmu glume Bejzil Ratbon kao Šerlok Holms, Najdžel Brus kao doktor Votson, Ričard Grin kao Henri Baskervil i Vendi Bari kao Beril Stejplton. Studio nije bio siguran u potencijal filma o Šerloku Holmsu, pa je glavnu ulogu dodelio Ričardu Grinu, a ne Ratbonu.[3]

Baskervilski pas je prvi od četrnaest filmova o Šerloku Holmsu u kojima se Ratbon i Brus pojavljuju kao Holms i Votson. Takođe je znamenit i kao najraniji poznati film o Šerloku Holmsu koji je smešten u viktorijanski period, u koji su smeštene i originalne priče. Svi poznati prethodni filmovi o Holmsu, uključujući britanski filmski serijal iz 1930-ih u kojem je Artur Vontner glumio Holmsa, smešteni su u vreme koje odgovara vremenu snimanja filma.[4]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Šerloka Holmsa i doktora Džona Votsona posećuje dr Džejms Mortimer, koji želi da se konsultuje sa njima pre dolaska ser Henrija Baskervila, poslednjeg od Baskervila, naslednika istoimenog imanja u Devonu.

Dr Mortimer je zabrinut zbog puštanja ser Henrija da ode u dvorac Baskervilovih, zbog navodnog porodičnog prokletstva. On govori Holmsu i Votsonu legendu o baskervilskom psu, demonskom psu koji je prvo ubio ser Huga Baskervila pre nekoliko stotina godina, i za koga se veruje da ubija sve Baskervilove u Devonu.

Holms to odbacuje kao bajku, ali Mortimer iznosi događaje oko nedavne smrti svog najboljeg prijatelja, ser Čarlsa Baskervila, strica ser Henrija. Iako je pronađen mrtav u svojoj bašti bez ikakvih tragova fizičkog oštećenja, lice ser Čarlsa bilo je iskrivljeno kao da je umro u krajnjem užasu, od zatajenja srca. Takođe spominje da je primetio otiske stopala na određenoj udaljenosti od tela kada je pronađeno; bili su tragovi šape džinovskog psa.

Holms odlučuje da pošalje Votsona u dvorac Baskervilovih zajedno sa ser Henrijem, tvrdeći da je previše zauzet da bi ih sam pratio. Ser Henri se ubrzo zaljubljuje u Beril Stejplton, polusestru njegovog komšije Džeka Stejpltona, lokalnog prirodnjaka. U međuvremenu, manijakalni ubica, koji je pobegao iz Dartmurskog zatvora, vreba na vresištu.

Holms se konačno pojavljuje, otkrivajući da se već neko vreme skrivao u blizini sprovodeći sopstvenu istragu. Efektivna scena, koja se ne nalazi u originalnoj knjizi, događa se kada Votson i ser Henri prisustvuju seansama koje održava gospođa Mortimer. U transu ona pita: „Šta se dogodilo te noći na vresištu, ser Čarlse?” Jedini odgovor je jedno jedino zavijanje, verovatno pseće. Nakon nekoliko pametnih varki, Holms pretpostavlja da je pravi zločinac Stejplton, davno izgubljeni rođak Baskervila, koji se nada da će sam steći svoje ogromno bogatstvo nakon uklanjanja svih ostalih članova krvne loze.

Stejplton je držao ogromnog, napola izgladnelog, opakog psa obučenog za napad na pojedine članove Baskervilovih nakon dužeg izlaganja njihovom mirisu. Međutim, kada je pas konačno poslat da ubije ser Henrija, Holms i Votson uspevaju da ga spasu na vreme i ubijaju psa. Stejplton zatim zarobljava Holmsa u podzemnu odaju gde je držao psa i šalje Votsona u vresište da se sretne sa Holmsom. Holms uspeva da pobegne iz podzemne odaje i vraća se u kuću, gde uništava otrov koji je Stejplton upravo dao ranjenom Baskervilu. Stejplton izvlači pištolj i beži. Holms zlokobno kaže: „Neće stići daleko. Postavio sam policajce duž puteva, a jedini drugi put je preko Grimpenske močvare.”

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Ričard Grin ser Henri Baskervil
Bejzil Ratbon Šerlok Holms
Vendi Bari Beril Stejplton
Najdžel Brus doktor Džon Votson
Lajonel Atvil dr Džejms Mortimer
Džon Karadin batler Barimen
Morton Lauri Džon (Džek) Stejplton
Ejli Malijon gospođa Barimen
Barlou Borland Frenklend
Beril Merser Dženifer Mortimer
Ralf Forbs ser Hugo Baskervil
Najdžel de Brulijer osuđenik
Meri Gordon gospođa Hadson
Ijan Maklaren ser Čarls

Prijem[uredi | uredi izvor]

U savremenoj recenziji, časopis Monthly Film Bulletin opisao je film kao „izvrsnu filmsku verziju” romana, napominjući da elementi filma „održavaju neizvesnost do uzbudljivog vrhunca” i da je „atmosfera izuzetno dobro nameštena”. Bejzil Ratbon i Najdžel Brus su pohvaljeni za svoje uloge, dok „samo Vendi Bari deluje beživotno kao Beril u glumačkoj ekipi koja je ujednačeno dobra”.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Priznanja Američkog filmskog instituta

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Hound of the Baskervilles (1939)”. AllMovie. Pristupljeno 20. 12. 2021. 
  2. ^ Barnes, Alan (2002). Sherlock Holmes on Screen. Reynolds & Hearn Ltd. str. 186—188. ISBN 1-903111-04-8. 
  3. ^ a b The Hound of the Baskervilles (1939) at Turner Classic Movies
  4. ^ Boström, Mattias (2018). From Holmes to Sherlock. Mysterious Press. str. 226. ISBN 978-0-8021-2789-1. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]