Baštovanstvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Baštovan koji održava topijar u Tulkanu, Ekvador

Baštovanstvo je praksa gajenja i gajenja biljaka u sklopu hortikulture. U baštama, ukrasne biljke se često uzgajaju zbog svog cveća, lišća ili celokupnog izgleda; korisne biljke, kao što su korenasto povrće, lisnato povrće, voće i začinsko bilje, uzgajaju se za potrošnju, za upotrebu kao boje ili za medicinsku ili kozmetičku upotrebu.

Vrtlarstvo se kreće u rasponu od voćnjaka, preko zasada dugih bulevara sa jednom ili više različitih vrsta žbunja, drveća i zeljastih biljaka, do stambenih zaleđinskih vrtova uključujući travnjake i temeljne zasade, sve do kontejnerskih bašta koje se uzgajaju unutar ili spolja. Baštovanstvo može biti veoma specijalizovano, sa samo jednom vrstom biljaka koje se uzgaja, ili uključuje različite biljke u mešovitim zasadima. Uključuje aktivno učešće u uzgoju biljaka i teži da bude radno intenzivno, što ga razlikuje od poljoprivrede ili šumarstva.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Šumska bašta Roberta Harta u Šropširu, Engleska.

Drevna vremena[uredi | uredi izvor]

Šumsko baštovanstvo, sistem proizvodnje hrane zasnovan na šumi, je najstariji oblik baštovanstva na svetu.[2] Šumske bašte su nastale u praistorijskim vremenima duž obala reka prekrivenih džunglom i u vlažnim podnožjima monsunskih regiona. U postepenom procesu porodica koje unapređuju svoje neposredno okruženje, identifikovane su, zaštićene i unapređene korisne vrste drveća i vinove loze, dok su nepoželjne eliminisane. Eventualno su selektovane i strane vrste i ugrađene u bašte.[3]

Bašte su takođe bile dostupne u Kušu. U Musavarat es-Sufri, veliko ograđeno okruženje datirano u 3. vek pre nove ere obuhvatalo je sjajne vrtove.[4]

Drevni rimski vrtovi su bili postavljeni sa živicom i vinovom lozom i sadržavali su širok izbor cveća — akantusa, različka, šafrana, ciklame, zumbula, irisa, bršljana, lavande, ljiljana, mirte, narcisa, maka, ruzmarina i ljubičica[5] — kao kao i statue i skulpture. Cvetni kreveti su bili popularni u dvorištima bogatih Rimljana.

Kućni vrtovi[uredi | uredi izvor]

Bašta vikendice u Bretanji

Kućni vrtovi, koji su se pojavili u elizabetansko doba, izgleda da su nastali kao lokalni izvor začinskog bilja i voća.[6] Jedna teorija je da su nastali tokom vremena crne smrti 1340-ih, kada je smrt tolikog broja radnika omogućila zemljište za male kolibe sa ličnim baštama.[7] Prema legendi o poreklu iz kasnog 19. veka,[8] ove bašte su prvobitno stvarali radnici koji su živeli u seoskim kolibama, da bi im obezbedili hranu i bilje, sa cvećem zasađenim među njima za ukras. Radnicima na farmi su obezbeđene kolibe koje su imale arhitektonski svojstvo naseobine postavljene u malom vrtu — oko 1 acre (0,40 hectares) — gde su mogli da uzgajaju hranu, drže svinje i kokoške.[9]

Autentične bašte slobodnih seljaka su uključivale košnicu i stoku, a često svinjac i štalu, zajedno sa bunarom. Seljaka iz srednjeg veka više je zanimalo meso nego cveće, pri čemu se začinsko bilje uzgajano radi upotrebe, a ne zbog lepote. U elizabetanska vremena bilo je više prosperiteta, a time i više prostora za uzgoj cveća. Čak je i rano vrtno cveće u gazdinjstvu imalo svoju praktičnu upotrebu — ljubičice su bivale raširene po podu (zbog prijatnog mirisa i sprečavanja štetočina); neven i peršun su bili privlačni i korišćeni u kuvanju. Drugi, kao što su Dianthus barbatus i Alcea, uzgajani su u potpunosti zbog svoje lepote.[10]

Prednosti[uredi | uredi izvor]

Baštovanstvo mnogi ljudi smatraju opuštajućom aktivnošću. Takođe postoje mnoge studije o pozitivnim efektima na mentalno i fizičko zdravlje u vezi sa baštovanstvom.[11] Konkretno, smatra se da baštovanstvo povećava samopoštovanje i smanjuje stres.[12] Kako napominje pisac i bivša učiteljica Sara Bidl, nečija bašta može postati „mala oaza za opuštanje i punjenje [nečijih] baterija.“[13] Uključivanje u baštovanske aktivnosti pomaže u kreativnosti, veštinama posmatranja, učenju, planiranju i fizičkom kretanju.[14]

Drugi smatraju da je baštovanstvo dobra zaštita od poremećaja u lancu snabdevanja, uz povećanu zabrinutost da javnost ne može uvek da veruje da će police prodavnica biti u potpunosti popunjene.[15] U aprilu 2022. godine oko 31% prehrambenih proizvoda nije bilo na zalihama, što je povećanje od 11% u odnosu na novembar 2021.[16]

Poređenje sa zemljoradnjom[uredi | uredi izvor]

Plodovi pasulja fava su zasađeni na farmi Hajes Vali, farmi koju je izgradila zajednica na nekadašnjim rampama Centralnog autoputa u San Francisku

Vrtlarstvo zarad lepote je verovatno staro skoro koliko i poljoprivreda za hranu, međutim tokom većeg dela istorije za većinu ljudi nije bilo prave razlike jer je potreba za hranom i drugim korisnim proizvodima nadmašivala druge brige. Mala poljoprivreda za samostalne potrebe (koja se zove poljoprivreda motikom) se uglavnom ne razlikuje od baštovanstva. Parcela krompira koje je uzgajao peruanski seljak ili irski mali zemljoposednik za ličnu upotrebu može se opisati kao bašta ili farma. Baštovanstvo za prosečne ljude je evoluiralo kao posebna disciplina, koja se više bavila estetikom, rekreacijom i razonodom,[17] pod uticajem bašta za uživanje bogatih.[18] U međuvremenu, poljoprivreda je evoluirala (u razvijenim zemljama) u pravcu komercijalizacije, ekonomije obima i monokulture.

Monti Don je spekulisao o atavističkoj vezi između današnjih baštovana i predmodernog seljaštva.[19]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Fast And Simple Gardening Tips From The Pros: Home: Blogs”. canvas.umn.edu. Arhivirano iz originala 28. 9. 2021. g. Pristupljeno 2021-09-28. 
  2. ^ Douglas John McConnell (2003). The Forest Farms of Kandy: And Other Gardens of Complete Design. str. 1. ISBN 9780754609582. 
  3. ^ Douglas John McConnell (1992). The forest-garden farms of Kandy, Sri Lanka. str. 1. ISBN 9789251028988. 
  4. ^ Stirn, Isma'il Kushkush,Matt. „Why Sudan's Remarkable Ancient Civilization Has Been Overlooked by History”. Smithsonian Magazine (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-23. 
  5. ^ „A Brief History of Gardening”. Pristupljeno 2010-06-04. 
  6. ^ Ryrie, Charlie (2004). The Cottage Garden: How to Plan and Plant a Garden That Grows Itself. Collins & Brown. str. 7. ISBN 978-1-84340-216-9. 
  7. ^ Scott-James, Anne; Osbert Lancaster (2004). The Pleasure Garden: An Illustrated History of British Gardening. Frances Lincoln Publishers. str. 80. ISBN 978-0-7112-2360-8. [mrtva veza]
  8. ^ Anne Scott-James, The Cottage Garden (London: Lane) 1981, demythologised the origins of the English cottage garden, and its treasured topiary among the vegetables and flowers, popularly supposed to represent heirlooms from the seventeenth century.
  9. ^ Colvin, Howard (2008). A Biographical Dictionary of British Architects, 1600–1840, Yale University Press. ISBN 0-300-12508-9, p. 659
  10. ^ Lloyd, Christopher; Richard Bird (1999). The Cottage Garden. Jacqui Hurst. Dorling Kindersley. str. 6–9. ISBN 978-0-7513-0702-3. 
  11. ^ Soga, Masashi; Gaston, Kevin J.; Yamaura, Yuichi (2017-03-01). „Gardening is beneficial for health: A meta-analysis”. Preventive Medicine Reports (na jeziku: engleski). 5: 92—99. ISSN 2211-3355. PMC 5153451Slobodan pristup. PMID 27981022. doi:10.1016/j.pmedr.2016.11.007Slobodan pristup. 
  12. ^ „8 Surprising Health Benefits of Gardening | UNC Health Talk”. healthtalk.unchealthcare.org (na jeziku: engleski). 2020-05-18. Pristupljeno 2021-02-20. 
  13. ^ Biddle, Sarah (2020-06-12). „Gardens Simultaneously Calm and Reinvigorate”. Objective Standard Institute (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-02-20. 
  14. ^ „Do you know better mental can be achieved by gardening?”. ANI News. Pristupljeno 22. 7. 2022. 
  15. ^ „Gardening Is a Hedge Against Supply Chain Disruptions”. Pristupljeno 19. 7. 2022. 
  16. ^ „Product shortages and soaring prices reveal fragility of U.S. supply chain”. 13. 4. 2022. 
  17. ^ Mickey, Thomas J. (2003). Deconstructing Public Relations: Public Relations Criticism. Routledge Communication Series. Mahwah, New Jersey: Routledge (objavljeno 2008). str. 43. ISBN 9781135652210. Pristupljeno 2018-01-21. „The number-one leisure activity in the United States is gardening. 
  18. ^ „Ranelagh pleasure gardens”. British Library. Arhivirano iz originala 15. 01. 2023. g. Pristupljeno 23. 6. 2022. 
  19. ^ Swift, Joe (2012). „Summer at the plot”. Joe's Allotment: Planning and planting a productive plot. Random House. ISBN 9781409070139. Pristupljeno 2018-01-20. „I suppose it is an atavistic connection with the land and the completely honourable peasant mentality, that was lost in Britain with the Industrial Revolution, yet persists in our gardens and allotments. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Albardonedo Freire, Antonio, El Urbanismo de Sevilla durante el reinado de Felipe II. Sevilla, Guadalquivir Ediciones. 2002. ISBN 84-8093-115-9. str. 191–208..
  • Amirsadeghi, Hossein, editor. The Arts of Persia. New Haven: Yale University Press, 1989.
  • Brooke, Christopher Nugent Lawrence. The Age of the Cloister: The Story of Monastic Life in the Middle Ages. New Jersey: Hidden Spring, 2003.
  • Gerard Ciolek. Ogrody polskie (Gardens of Poland). Revised edition of the 1954 publication under the same title, updated and expanded by Janusz Bogdanowski. Warszawa: Arkady
  • Carroll, Maureen. Earthly Paradises: Ancient Gardens in History and Archaeology. London: British Museum Press, 1986.
  • Fischer, Hubertus; Remmert, Volker R.; Wolschke-Bulmahn, Joachim (2016). Gardens, Knowledge and the Sciences in the Early Modern Period. Birkhäuser. ISBN 978-3-319-26342-7. 
  • Hindsley, Leonard Patrick. The Mystics of Engelthal: Writings from a Medieval Monastery. New York: St. Martin's Press, 1998.
  • Khansari, Mehdi et al. The Persian Garden, Echoes of Paradise. Washington, D.C.: Mage Publishing, 1998.
  • Lauterbach, Iris, The European Landscape Garden, ca. 1710–1800, EGO - European History Online, Mainz: Institute of European History, retrieved: March 25, 2021 (pdf), 2017.
  • Lawrence, C.H. Medieval Monasticism : Forms of Religious Life in Western Europe in the Middle Ages. New York: Longman, 2001.
  • Littlewood, Anthony, Henry Maguire, and Joachim Wolschke-Bulmahn. Byzantine Garden Culture. Washington, D.C.: Dumbarton Oaks, 2002.
  • Pona, Franceso, Sileno overo Delle Bellezze del Luogo dell'Ill.mo Sig. Co. Gio. Giacomo Giusti, 1620 Angelo Tamo, Verona
  • Pona, Franceso, Il Paradiso de' Fiori overo Lo archetipo de' Giardini, 1622 Angelo Tamo, Verona
  • Rogers, Elizabeth Barlow, Landscape Design: A Cultural and Architectural History. New York: Harry N. Abrams, Inc. 2001.
  • Stockstad, Marilyn and Jerry Stannard. Gardens of the Middle Ages. Kansas: University of Kansas, 1983.
  • Taylor, Patrick, The Oxford Companion to the Garden. Oxford: Oxford University Press, 2006.
  • Thacker, Christopher, The History of Gardens. California, University of California Press, 1979.
  • Threlfall-Homes, Miranda. Monks and Markets: Durham Cathedral Priory 1460–1520, Oxford: Oxford University Press, 2005.
  • Turner, Tom. Garden History, Philosophy and Design, 2000 BC–2000 AD. New York: Spon Press, 2005.
  • Villa, Paolo, Giardino Giusti 1993-94 pdf, with maps and 200 photos.
  • Żukow-Karczewski, Marek. Ogrody i sady w dawnej Polsce (Gardens and orchards in the old Poland), "AURA" (A Monthly for the Protection and Shaping of Human Environment), 11, 1987.
  • „A History of Gardening”. www.localhistories.org. 14. 3. 2021. Pristupljeno 2021-05-02. 
  • „National Garden Week | National Garden Clubs, Inc.”. www.gardenclub.org. Pristupljeno 2021-05-02. 
  • Turner, Tom (2005). Garden history: Philosophy and design 2000 BC–2000 AD. Routledge. str. 1—3. 
  • Daines, Alison. „Egyptian Gardens”. Brigham Young University. 6. 
  • Bowe, Patrick (1999). „The Indian Gardening Tradition and the Sajjan Niwas Bagh, Udaipur”. Garden History (na jeziku: engleski). 27 (2): 189—205. JSTOR 1587216. doi:10.2307/1587216. 
  • Singh, Ram Bachan (1976). „Cities and parks in ancient India”. Ekistics. 42 (253): 372—376. JSTOR 43618748. 
  • Kontokosta, Anne (januar 2019). „Building the Thermae Agrippae: Private Life, Public Space, and the Politics of Bathing in Early Imperial Rome”. American Journal of Archaeology. 123 (1): 45—77. S2CID 158271598. doi:10.3764/aja.123.1.0045. 
  • Fraser, E.D.; W. Andrew Kenney (2000). „Cultural background and landscape history as factors affecting perceptions of the urban forest”. Journal of Arboriculture. 26 (2): 106. 
  • Fraser, E.D.; W. Andrew Kenney (2000). „Cultural background and landscape history as factors affecting perceptions of the urban forest”. Journal of Arboriculture. 26 (2): 108. 
  • Fraser, E.D.; W. Andrew Kenney (2000). „Cultural background and landscape history as factors affecting perceptions of the urban forest”. Journal of Arboriculture. 26 (2): 106—107. 
  • Phibbs, John (2009). „The Persistence of Older Traditions in Eighteenth-Century Gardening”. Garden History. 37 (2): 174. 
  • Herklots, G. A.; Perrott, R.; Synge, P. M. (31. 8. 2016). „Gardening”. Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 14. 2. 2019. 
  • The Editors of Encyclopaedia Britannica (7. 8. 2018). „Kew Gardens”. Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 20. 2. 2019. 
  • „Princess Augusta, Marianne North and Royal Botanic Gardens, Kew”. Historic England. Pristupljeno 23. 2. 2019. 
  • „Shenstone and the Creation of the Natural Landscape | Revolutionary Players”. 
  • Isendahl & Smith, C. & M. (april 2013). „Sustainable agrarian urbanism: The low-density cities of the Mayas and Aztecs”. Cities. 31 (C): 132—143. doi:10.1016/j.cities.2012.07.012. 
  • Fedick, S. (19. 1. 2010). „The Maya Forest: Destroyed or cultivated by the ancient Maya?”. PNAS. 107 (3): 953—4. Bibcode:2010PNAS..107..953F. PMC 2824262Slobodan pristup. PMID 20080595. doi:10.1073/pnas.0913578107Slobodan pristup. 
  • Evans, Susan Toby (2000). „Aztec royal pleasure parks: Conspicuous consumption and elite status rivalry”. Studies in the History of Gardens & Designed Landscapes. 20 (3): 206—228. S2CID 144621964. doi:10.1080/14601176.2000.10435621. 
  • Granziera, Patrizia (23. 1. 2003). „Huaxtepec: The Sacred Garden of an Aztec Emperor”. Landscape Research. 30: 81—107. S2CID 143843753. doi:10.1080/0142639042000324776. 
  • Ian, Mursell. „Aztec pleasure gardens”. Mexicolore. Mexicolore. Pristupljeno 8. 11. 2019. 
  • „casaluisbarragan.org”. casaluisbarragan.org. Arhivirano iz originala 2010-09-24. g. Pristupljeno 2010-06-01. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]