Pređi na sadržaj

Bezkontaktna tonometrija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bezkontaktna tonometrija
Bezkontaktni tonometar
Svrhamerenje intraokularnog pritiska

Bezkontaktna tonometrija (BKT) ili vazdušna tonometrija jedna je od metoda tonometrije kojom se merenje stalnog pritisak unutar oka ili intraokularnog pritiska (IOP) obavlja preko mekih kontaktnih sočiva. U ovoj metodi koristi se brzi vazdušni puls koji aplanira (izravnava) rožnjaču. Aplanacija rožnjače se detektuje putem elektro-optičkog sistema, a stalnog pritisak unutar oka ili intraokularni pritisak se procenjuje detekcijom sile vazdušnog mlaza u trenutku aplanacije.

Bezkontaktna metoda tonometrije pokazala se veoma korisnom i jedino mogućom metodom kod nekih očnih patologija, jer je brza, laka, ne zahteva pripremu pacijenta i upotrebu anestetika i fluoresceina kao kod GAT, i veoma je komforna za pacijente što je čini korisnom za skrining. Bezkontaktna tonometrija je lako izvodljiva metoda, kada postoji potreba diktirana očnom patologijom da se očni pritisak meri nekoliko puta u toku dana, jer prilikom merenja minimizira traume kod patoloških stanja rožnjače.[1]

Posle Goldmanove aplanacione tonometrije ova metoda se najviše koristi u svakodnevnoj praksi i dostupna je za većinu klinika i ordinacija.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Bezkontaktnu metodu tonometrije prvi je primenio Grolman početkom 1970-ih godina. Poslednjih godina pojavilo se nekoliko novijih aparata koji su povećali popularnost ove vrste tonometrije.[2] Čini se da je novija vrsta jedinica udobnija za pacijente, kao i da poboljšava tačnost (barem u poređenju sa Goldmannovom aplanacionom tonometrijom (GAT)). Jedan ovih aprata ima i softver koji omogućava indikaciju i merenje amplitude pulsa.[2]

Karakteristike metode[uredi | uredi izvor]

Za merenje stalnog pritisak unutar oka ili intraokularnog pritiska (IOP) preko mekih kontaktnih sočiva bezkontaktnom metodom nije potrebna topikalna anestezija i fluorescein, što je od značaja kada postoji potreba da se nekoliko puta meri IOP diktiran očnom patologijom. Njom se minimizira traume kod patloških stanja rožnjače, pa je moguće merenje IOP kod iregularnih rožnjača, kao i merenje IOP bez skidanja terapijskih sočiva.[1]

Bezkontaktni tonometar - Air puff (duvač vazduha), radi po principu aplanacije (zaravnavanja) rožnjače.

Dobre strane metode

Značajna prednost primene BKT za merenje očnog pritiska je eliminacija mogućih opasnosti koje mogu da se jave kod kontaktne tonometrije, a to su:

  • iritacija i oštećenje rožnjače,
  • alergijska reakcija na lokalni anestetik i fluorescein,
  • širenje infekcije.[3]

Kod ove metode tonometar vrši aplanaciju rožnjače pomoću kratkotrajnog mlaza vazduha, ne dodiruje rožnjaču i jednostavna je za primenu. Kada se na rožnjaču usmeri mlaz vazduha, on je deformiše, rožnjača se zaravnjuje i u tom trenutku ponaša kao ravno ogledalo koje reflektuje zrake na detektor u tonometru. U trenutku maksimalne detekcije 29 svetlosti, kada je rožnjača potpuno aplanirana aparat sam isključuje vazdušni mlaz i očitava vrednosti očnog pritiska na displeju. Vreme potrbno da vazduh aplanira rožnjaču je poroporcionalno visini IOP.[4][5] Kada je aplanacija rožnjače kompletna, optički senzor registruje vrednosti očnog pritiska koje zavise od jačine sile koja je potrebna da bi se aplanirala rožnjača.

Beskontaktni tonometar je koristan za programe skrininga jer njime može upravljati nemedicinsko osoblje, ne zahteva apsolutno lokalnu anesteziju i nema direktnog kontakta između instrumenta i oka.

Nedostaci metode

BKT nije pogodna za merenje stalnog pritisak unutar oka (IOP) kod očiju sa iregularnom rožnjačom jer je tonometar dizajniran za jasne i glatke rožnjče.[6]

Bezkontaktna tonometrija pokazuje zadovoljavajuću tačnost unutar fizioloških vrednosti stalnog pritisak unutar oka, ali postaje nepouzdana kod povišenih vrednosti pritiska i kod rožnjača nepravilnih karakteristika.[7]

Intraokularni pritisak izmeren metodom bezkontaktne tonometrije u proseku je jednak izmerenim vrednostima stalnog pritisak unutar oka izmerenog Goldmanovim aplanacionim tonometrom.[8] [9][10][11][12][13]

Tačnost beskontaktnog tonometra kod pacijenata nakon keratoplastike je dovedena u pitanje.[2]

Iako se ovom metodom teoretski izbegava potrebu za sterilizacijom instrumenta, nedavna studija je otkrila da vazdušni puf proizvodi aerosol suzavog filma koji potencijalno može da sadrži infektivni materijal.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b L. Lupelli, F. Zeri Tonometria senza anestesia farmacologica della cornea. Una rassegna aggiornata Atti Fondaz Giorgio Ronchi, 2 (1995), pp. 189-212. d
  2. ^ a b v g Robert L Stamper MD, ... Michael V Drake MD, Intraocular pressure Becker-Shaffer's Diagnosis and Therapy of the Glaucomas (Eighth Edition), 2009
  3. ^ Buscemi M, Capoferri C, Garavaglia A, Nassivera C, Nucci P. Noncontact tonometry in children. Optom Vis Sci. 1991;68:461–4.
  4. ^ Kempf R, Kurita Y, Iida Y, Kaneko M (2005) Dynamic properties of human eyes. Conf Prof IEEE Eng Med Biol Soc 3: 3180–3183.
  5. ^ Kempf R, Kurita Y, Iida Y, Kaneko M, Mishima HK, et al. (2006) Understanding eye deformation in non-contact tonometry. Conf Prof IEEE Eng Med Biol Soc 1: 5428–5431.
  6. ^ Forbes M, Pico G, Jr. & Grolman B (1974): A noncontact applanation tonometer. Description and clinical evaluation. Arch Ophthalmol 91: 134-140.
  7. ^ Kanski JJ. Clinical Ophthalmology: A Systematic Approach 5th ed. Butterworths: 2003. p. 196–98.
  8. ^ Parker VA, Herrtage J, Sarkies NJ. Clinical comparison of the Keeler Pulsair 3000 with Goldmann applanation tonometry. Br J Ophthalmol 2001;85(11):1303-1304.
  9. ^ AlMubrad TM. Performance of the PT100 noncontact tonometer in healthy eyes. Clin Ophthalmol 2011;5:661–67.
  10. ^ Lagerlöf O. Airpuff tonometry versus applanation tonometry. Acta Ophthalmol (Copenh)1990;68(2):221–224.
  11. ^ Martinez-de-la-Casa JM, Jimenez-Santos M, Saenz-Frances F, et al. Performance of the rebound, noncontact and Goldmann applanation tonometers in routine clinical practice. Acta Ophthalmol.2011;89(7):676–680.
  12. ^ Tonnu PA, Ho T, Sharma K, White E, Bunce C, Garway-Heath D. A comparison of four methods of tonometry: method agreement and interobserver variability. Br J Ophthalmol. 2005;89(7):847–850
  13. ^ Qasim K Farhod. Comparative evaluation of intraocular pressure with an air-puff tonometer versus a Goldmann applanation tonometer. Clin Ophthalmol 2013; 7: 23–27

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).