Bitka kod Vavilona (636)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Vavilona (636)
Deo Muslimansko osvajanje Persije
Vreme636. god n.e
Mesto
Ishod odlučujuća rašidunska taktička pobeda
Sukobljene strane
Rašidunski kalifat Sasanidsko carstvo
Komandanti i vođe
Zuhra ibn El Havija
Abd Alah bin Mutim
Šurahbil ibn el Simit
Hašim ibn Utba
Piruz Hozroje,
Hormuzan,
Mihran Razi ,
Nahiragan
Jačina
nepoznato nepoznato
Žrtve i gubici
nepoznati nepoznati

Bitka kod Vavilona bila je sukob koji se odigrao između vojski Sasanidskog carstva i Rašidunskog kalifata 636 godine. Muslimanski Arapi su prilikom susreta ovih dveju vojski uspele da odnesu pobedu i očuvaju inicijativu koja bi im omogućila dalje osvajanje Ktesifona.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Nakon odlučne muslimanske pobede u bici kod Kadisije, kalif Omar odlučio je da je došlo vreme za osvajanje Ktesifona inače tadašnje prestonice Sasanidskog carstva. Vojne trupe koje je predvodio Zuhra ibn el Havija napustile su odgovarajuće položaje sa kojih su napredovale i uspele da zauzmu Nadžaf, gde su očekivali da će im se pridružiti ostale trupe. Zatim je prešao Eufrat i nastavio putem do Ktesifona. Ostao je da ih sačeka Bursu, posle pobedničke bitke kod Bursa, na desnoj obali Eufrata, kako bi ga većina muslimanskih trupa sustigla. Sledeći korak bio je Vavilon, na suprotnoj obali Eufrata, utvrđeni grad, za koji se znalo da u sebi čuva velike sasanidske snage koje su se prikupile . Vavilon je bio strateški važan i ključ koji je omogućavao pristup Savadu, teritoriji koja se nalazila između Tigra i Eufrata.[1]

Bitka[uredi | uredi izvor]

Sredinom decembra 636. godine, muslimani su izbili na Eufrat i ulogorivši se van Vavilona. Navodi se da su sasanidskim snagama u Vavilonu komandovali Piruz Hozroje, Hormuzan, Mihran Razi i Nahiragan. Bez obzira na razlog, ostaje činjenica da se Sasanidi nisu mogli suprotstaviti i pružiti značajniji otpor muslimanima. Hormuzan se povukao sa svojim snagama u svoju provinciju Ahvaz, nakon čega su drugi persijski generali vratili svoje jedinice i povukli se na sever.[1][2]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Nakon povlačenja sasananskih snaga, građani Vavilona su se formalno predali. Obezbeđena im zaštita po nestandarnim uslovima za plaćanja Džizije. Neki od njih sarađivali su sa muslimanskim snagama koje su odnele pobedu protiv Sasanida i obezbedili im vrlo vredne imformacije o rasporedu persijskih snaga. Priča se da su za izgradnju puteva i mostova bili angažovani i neki inžinjeri iz Vavilona. Dok je glavnina muslimana bila prikupljena u Vavilonu, Zuhra je dobio naređenje od Sad ibn Abi Vakasa da nastavi da dalje progoni Sasanide koji su se povukli iz grada ,pre nego što budu uspeli da se ponovo prikupe negde drugde i suprotstave tako što će mu pružiti novi otpor.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b عبد العزيز بن عبد الله الحميدي (2005). الخلفاء الراشدون مواقف وعبر (na jeziku: Arabic). دار الدعوة. str. 471-472. 
  2. ^ سامي عبدالله أحمد المغلوث (2010). أطلس الفتوحات الاسلامية في عهد الخلفاء الراشدين (na jeziku: Arabic). مكتبة العبيكان. str. 204.