Pređi na sadržaj

Bitka kod Portlenda

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Portlenda
Deo Prvog anglo-holandskog pomorskog rata
Vreme28. februar 1653-2. mart 1653
Mesto
Sukobljene strane
 Nizozemska republika  Engleska

Ova bitke sa naziva još i „Trodnevna bitka u Engleskom kanalu“ a odigravala se praktično u trouglu Portlend — Šerbur — Avr.

Situacija pred bitku

[uredi | uredi izvor]

Nakon poraza kod Dandženesa Englezi su reorganizovali i pojačali svoju flotu te su je polovinom februara 1653. g. uputili u Lamanš.

Holandska flota od oko 80 ratnih brodova, pod komandom admirala Martena Trompa, osiguravala je konvoj od oko 250 trgovačkih brodova koji su plovili kroz Lamanš i 28. februara, na oko 30 km južno od Portlenda ugledala je englesku flotu od oko 70 ratnih brodova pod komandom generala na moru Roberta Blejka.

Iako u težem položaju jer su bili u pratnji konvoja, Holanđani su napali prvi — sa flotom u borbenom poretku vrste po grupama krenuo je na englesku flotu koja je plovila rastureno, po divizijama, tražeći da obuhvati isturenu Blejkovu eskadru. Ovaj holandski maneavar uspela je da spreči engleska zaštitnica pod komandom Vilijama Pena napadom na desno krilo holandske eskadre. Uporna i žilava borba u tzv. mešavini plotunima i abordažom trajala je do sumraka, kada je admiral Tromp prekinuo borbeni dodir. Tada je naredio konvoju da pod zaštitom mraka nastavi put prema holandskim lukama. Time je bitno olakšao manevrisanje svoje eskadre.

Bitka kod Portlenda

Sutradan, 1. marta su Holanđani ratne brodove postrojili u poredak poluduge sa ispupčenjem ka Englezima, a trgovačke brodove su postavili u privetrinu. Zbog slabog vetra, tog dana je borbeni poredak bio kasno uspostavljen a borba je trajala kratko, bez odlučujućeg rezultata. No zbog žestine borbi prvog dana pojedinim holandskim brodovima već je počelo da nesetaje municije. Noć je omogućila perdah obema stranama.

Trećeg dana borbe, 2. marta, u zoru Englezi su odlučno napali. Zbog šteta od prethodna dva dana i potrošene municije admiral Tromp je imo samo 30 brodova sposobnih za borbu. No i njihova municija se bližila kraju te zato engleski admiral Pen uspeo da probije zaštitnicu konvoja, napadne konvoj i zapleni nekoliko trgovačkih brodova, ali je i sam imao dosta gubitaka. Poprište bitke se sve više pomeralo ka severozapadu. Položaj holandske flote je postajao sve kritičniji, ali i pored toga bitka nije jenjavala. Obe strane, već potpuno iscrpljene borile su se poslednjim naporima. U sumrak je general na moru Blejk prekinuo borbu. Bilo je to u poslednjem trentku jer su Holanđani bili pred katastrofom. Bitka je faktički ostala nerešena, iako su obe strane objavile pobedu. Tromp je izgubio oko deset ratnih brodova i između 30 i 40 trgovačkih kao i oko 2000 ljudi, ali je sačuvao glavninu konvoja. Englezi su izgubili jedan ratni brod, ali su imali teška oštećenja na brodovima i gubitke od oko 1000 ljudi. Kapetan na moru Blejk je posledljeg dana bitke bio teško ranjen tako da je komandu preuzeo general na moru Džordž Monk (engl. George Monck, 1st Duke of Albemarle,). Samo zahvaljujući blagovremenoj intervenciji admirala Mihila de Rojter spasena je bila trgovačka flota koja je već bila dovedena u tešku opasnost.

Nakon bitke

[uredi | uredi izvor]

Posle ove bitke usledilo je zatišje od nekoliko meseci. Obe strane su to iskoristile da pojačaju izgradnju svojih mornarica. U tome su uspele, tako da je i jedna i druga strana povećala svoje snage na oko 100 ratnih brodova, s tim što su engleski ratni brodovi bili veći i teže naoružani.

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Vojna enciklopedija, Portlend
  • Prikril, Boris (1985). Tri tisuće godina pomorskog ratovanja. Opatija: Otokar Keršovani. 
  • Kriston I. Arčer, Džon R. Feris, Holger H. Hervig i Timoti H. E. Travers, Svetska istorija ratovanja, Alexandria Press, Beograd, 2006.
  • Fridrih fon Kohenhauzen, Veliki vojskovođi, Geca Kon A. D. Beograd, 1937.