Pređi na sadržaj

Bitka kod Čangše (1941—1942)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Čangše
Deo Drugi kinesko-japanski rat i Drugi svetski rat

Kineski vojnik montira svoj ZB vz. 26 mitraljez u Čangši, januar 1942.
Vreme24. decembar 1941 — 15. januar 1942.
Mesto
Ishod Kineska pobeda
Sukobljene strane
 Republika Kina  Japan
Uključene jedinice
Republika Kina (1912—1949) Nacionalna revolucionarna vojska
9 armija - 20+ divizija

Japansko carstvo Jedanaesta armija (Japan)

  • Šesta divizija (Japanska carska vojska)
  • Četrdeseta divizija (Japanska carska vojska)
  • Treća divizija (Japanska carska vojska)

Japan Japanska carska mornarica
Žrtve i gubici
Japanci tvrde da je:
28.612 ubijeno
1.065 zarobljeno[1]

Japanci tvrde da je:
1.591 ubijeno
4.412 ranjeno[2]
Amerikanci i Kinezi tvrde da je:
52.000 ubijeno[3]

Kinezi tvrde da je:
33.941 ubijeno
23.003 ranjeno[4]

Treća bitka kod Čangše (24. decembar 194115. januar 1942) bila je prva velika ofanziva carskih japanskih snaga u Kini nakon japanskog napada na zapadne saveznike.

Ofanziva je prvobitno bila namenjena sprečavanju kineskih snaga da pojačaju snage Britanskog komonvelt nacija angažovane u Hong Kongu. General Anami je bio besan zbog kineskih tvrdnji o njegovom porazu u njegovoj ofanzivi kod Čangše od septembra do oktobra 1941. godine. Prvobitna namera je bila da pokrene potisak sa svojom vojskom da podrži napad Dvadeset treće armije na Hong Kong. Trebao je manevrisati svojom vojskom sa juga Hankou, istočno od železničke pruge Hankou-Canton, oko 19 milja, i stići do reke Miluo. General Anami nije poslušao naređenja Carskog štaba i manevrisao je svojom vojskom 22 milje do Čangše.

Glavne snage Anamija sastojale su se od 27 pešadijskih bataljona, 10 artiljerijskih bataljona i jedne artiljerijske jedinice.

Napad[uredi | uredi izvor]

Japanci su započeli borbena dejstva 24. decembra, prednjačeći 6. i 40. diviziju. Japanske snage su u početku presekle kineske branitelje. Do 29. decembra, verujući da je grad „neadekvatno odbranjen“, Anami je odlučio da zauzme grad. Počinio je svoju 3. i 6. diviziju i njegove snage bile su iznenađene kada su se susrele sa žestokim protivljenjem. Njegova 3. divizija prodrla je na jugoistočnu stranu grada, ali nije se više pokretala. Jedanaesta armija je 4. januara zauzela „sve važne tačke grada“, ali im je pretila opasnost da budu okruženi kontranapadima Kineza.

Rezultat[uredi | uredi izvor]

Sa mogućnošču da bude opkoljena, Jedanaesta armija naredila je povlačenje 4. januara. Jedinice su takođe imale malo municije i hrane. Povlačenje snaga odbranilo je napad devet armija i preko 20 kineskih divizija. Neke japanske jedinice, poput odreda od 200 ljudi iz 9. nezavisne mešovite brigade, bile su gotovo u potpunosti uništene (samo jedan preživeli).

Ofanziva je rezultirala neuspehom za Japance, jer su kineske snage mogle da ih namame u zamku i opkole. Nakon pretrpljenih velikih gubitaka, japanske snage bile su primorane da izvrše opšte povlačenje.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Senshi Shoso, "Hong Kong and Changsha" pp. 665
  2. ^ Japanese Monograph No. 71, Army Operations in China pp. 76.
  3. ^ https://www.youtube.com/watch?time_continue=183&v=MxAUa8y9mV8
  4. ^ Frank, Richard B., "Tower of Skulls: A History of the Asia-Pacific War, Vol 1: July 1937-May 1942 pp. 665