Bijeli Pavle

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bijeli Pavle je legendarni predak Bjelopavlića. O njemu, kao osnivaču plemena - nema pisanih vijesti. Grob Bijelog Pavla nalazi se u „Gradac Jovanovića“

Plemensko predanje[uredi | uredi izvor]

Plemensko predanje u Bjelopavlićima zasnovano je na legendama, po kome su pleme zasnovali i dali mu ime potomci Bijelog Pavla. Bijeli Pavle je živeo u Metohiji.

Naj­ve­ro­do­stoj­ni po­da­ci o do­la­sku Be­log Pa­vla u Sret­nju ob­ja­vio je dok­tor et­no­lo­gi­je Mi­lo­van Fi­li­po­vić. On sma­tra da se Be­li Pa­vle u Sretnju do­se­lio naj­ka­sni­je kra­jem 14. ve­ka i le­gen­da o to­me je sa­ču­va­na u Sla­ve­no­serb­skom rječ­ni­ku. Be­li Pa­vle je po tom sve­do­če­nju sa Ko­so­va i Me­to­hi­je do­šao u Sret­nju i na­sta­nio se kod b­a­na Lu­ža­ni­na Mr­da­ka. Lu­ža­ni­ma su se na­zi­va­li naj­sta­ri­ji Srbi u ovom kra­ju i pri­je do­la­ska Be­log Pa­vla oni su ov­de ži­ve­li, a i da­nas ne­ka na­ša brat­stva po­ti­ču od njih. Na­kon ne­stan­ka Lu­ža­na zbog me­đu­sob­nih sva­đa, Vu­ko­sa­va, kćer­ka ba­na Mr­da­ka, je pred­lo­ži­la Be­lom Pa­vlu da osta­ne na nje­nom ima­nju. U to vreme ovaj kraj se zo­ve Ga­li­ći i to ime se po­ja­vlju­je u ne­kim hri­so­vu­lja­ma Iva­na Cr­no­je­vi­ća iz 15. ve­ka[1]

Mišljenje istoričara i etnologa[uredi | uredi izvor]

P. A. Rovinski i neki drugi istoričari i etnolozi, imaju mišljenje da su Bjelopavlići bili feud Bele Pavlimira (Bijelog Pavla) prema popu Dukljaninu osnivača zetske vladarske kuće.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rovinski, Pavel Apolonović (1999). Zapisi o Crnoj gori. Podgorica. str. 217. ISBN 8649501125.