Biljni pokreti
Biljke mogu reagovati na draži iz spoljašnje sredine pokretima.
Vrste pokreta[uredi | uredi izvor]
Pokreti se dele na više načina.
Prema svom uzroku, pokreti se dele na autonomne i indukovane. Uzrok prvih je u samoj biljci, a drugi nastaju uticajem iz spoljašnje sredine.
Prema mehanizmu pokreta, postoje lokomotorni, nutacioni i varijacioni, što odgovara sledećim oblicima pokreta:
Prvi nastaju pod uticajem spoljašnjih draži, drugi usled rastenja, a treći zbog promene Turgorovog pritiska.
Taksije se dele na fototaksije i hemotaksije. Prvi su produkovani svetlosnim, a druge hemijskim dražima.
Tropizmi se dele na geotropizme i fototropizme. Prvi su pokreti izazvani gravitacionim dejstvom. Drugi izražavaju težnju biljke da se postavi tako da najbolje prima svetlost.
Nastije se dele na termonastije, seizmonastije i fotonastije. Termonastije nastaju usled temperaturnih uticaja, seizmonastije su pokretne reakcije biljaka na dodir, a fotonastije su pokreti nastali usled svetlosnog dejstva. Primer je zatvaranje i otvaranje cvetova nekih biljaka koje prate promenu dana i noći.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Radomir Konjević. Gordana Cvijić. Jelena Đorđević. Nadežda Nedeljković. „Biologija za III razred gimnazije prirodno-matematičkog smera“. 2008. Zavod za udžbenike. Beograd