Звонар Богородичине цркве

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bogorodičina crkva u Parizu
Ilustracija iz 1881.
Nastanak
Orig. naslovNotre-Dame de Paris
AutorViktor Igo
ZemljaFrancuska
Jezikfrancuski
Sadržaj
Žanr / vrsta delagotska fikcija, romantizam
LokalizacijaPariz; XV vek
Izdavanje
IzdavačGosselin
Datum16. mart1831.
Broj stranica940

Bogorodičina crkva u Parizu ili Zvonar Bogorodičine crkve (franc. Notre-Dame de Paris) je francuski roman koji je napisao Viktor Igo, 1831. godine. U prvom planu nisu istorijski i izmišljeni likovi koji se pominju u romanu, već je akcenat stavljen na život srednjovekovnog Pariza i gotsku katedralu Notr Dam.[1]

Po ovom delu je snimljen veći broj filmova, televizijskih serija i umetničkih performansa i baleta.

Nastanak romana[uredi | uredi izvor]

Povod za nastanak knjige je bila autorova fascinacija velelepnim zdanjem, Bogorodičinom crkvom U Parizu koja je izgrađena u gotskom stilu. Nastojao je da sačuva vrednosti francuske kulture u vremenu velikih promena i ekspanzije kad su porušene mnoge građevine koje su rađene u tradicionalno francuskom gotskom stilu. Hteo je da podigne svest ljudi o vrednosti i očuvanju tradicionalnih građevina.[2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Radnja romana se odvija u Parizu, januara 1482. godine, za vreme vladavine Luja XI, u i oko Bogorodičine crkve oglašavanjem zvona na crkvi u znak praznika Bogojavljenja. Na početku pisac opisuje Kvazimoda, nakaznog, gluvog i hromog grbavca koji je ostavljen na pragu crkve gde ga je pronašao i prihvatio arhiđakon Klod Frolo. Dalje priča opisuje šesnaestogodišnju Romkinju Esmeraldu koja pleše na gradskom trgu i kojom je arhiđakon fasciniran uprkos stavovima crkve i crkvenim pravilima. U priči se dalje spominju mladi pisac Grengoar i oficir Febus koji sprečavaju kidnapovanje Esmeralde od strane Kvazimoda koji je to nevoljno uradio po naređenju arhiđakona Frola. Esmeralda postaje opčinjena Febusom koji je spasio, a Frolo jednom prilikom u napadu ljubomore ubada Febusa nožem i za njegov pokušaj ubistva optužuje Esmeraldu, koju su optužili i za veštičarstvo. Osuđuju je na smrt vešanjem kad je Frolo posećuje u tamnici koga ona prepoznaje kao napadača i nudi joj spas ukoliko prista da se uda za njega. Ona ga odbija i odvode je na vešanje. Tad se pojavljuje Kvazimodo koji otima Esmeraldu i odvodi je u katedralu čime je spašava zato što zakon nalaže da država nema ovlašćena unutar zidina katedrale. Usled nesporazume i laži od strane Frola Grengoar sa razbojnicima pokušava da spasi Esmeraldu misleći da je ona na silu zadržana u katedrali i odvodi je, ali njenu lokaciju vlastima otkriva Frolo i oni je opet hapse. Sledećeg dana je vešaju na gradskom trgu što sa terase katedrale to posmatra Frolo i smeje se. Videvši tu scenu, Kvazimodo gura Frola, koji pada sa katedrale i pogine. Nakon toga se i Kvazimodu gubi svaki trag.

Mnogo godina kasnije Kvazimodov skelet je pronađen u kosturnici, masovnoj grobnici gde su bacana tela siromaha koje nije imao ko da sahrani i zločinaca. On je našao njen leš, zagrlio je i ostao večno pored nje.

Kulturni značaj[uredi | uredi izvor]

Nakon ogromnog uspeha romana autor je uspeo u svojoj nameri da podigne svest o očuvanju tradicionalne francuske gotske gradnje i podstakao nastajanje pokreta za očuvanje i revitalizaciju gotičke arhitekture. To je u 19. veku dovelo do velikih radova i renoviranja Notr Dama i veliki deo današnjeg izgleda je rezultat te obnove.


Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]