Pređi na sadržaj

Branislav D. Lazić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Branislav D. Lazić
Datum rođenja(1903-06-17)17. jun 1903.
Mesto rođenjaNiš Kraljevina Srbija
Datum smrti1966.(1966-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (62/63 god.)
Mesto smrtiBeograd SFR Jugoslavija
OdlikovanjaOrden Svetog Save

Branislav D. Lazić (Niš, 17. jun 1903Beograd, 1966) bio je srpski učitelj, prosvetni radnik, šefa kabineta bana Vardarske banovine, pisac brojnih kljiževnih dela za decu, pripovedaka i monogrfija, koji je svoju radnu karijeru okončao na skromnom mestu pravnog referenta u Izdavačkoj kući „Nolitˮ u Beogradu.

Na Zavičajnom odeljenju Narodne biblioteke „Stevan Sremacˮ u Nišu čuva se intelektualna zaostavština Branislava D. Lazića, zahvaljujući donaciji njegovog sina prof. dr Dragana Lazića, i ćerkama Kseniji Lazić i Bojani Deljanin (koji su, svesna značaja, sačuvali sve što je Branislav D. Lazić napisao). Većinom u rukopisu, njegovo literarno delo je ostalo nepoznato ili nedovoljno poznato i istraživačima kulturne istorije Niša. S obzirom na to da se radi o književnoj zaostavštini, koja je u svakom slučaju dokument duhovnog, kulturnog i književnog života iz prošlosti Niša, opravdavalo je napore da se književno stvaralaštvo Branislava Lazića publikuje, pa je Narodna biblioteka „Stevan Sremacˮ u Nišu odbrala za objavljivanje zbirku pripovedaka simboličnog naziva „Stari vakatˮ (staro vreme).

Život i rad[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Nišu 17. juna 1903. godine u činovničkoj porodici koja je živela na kraju današnje Jug-Bogdanove ulice. Sa dvanaest godina ostao je bez oca koji je umro 1915. od pegavog tifusa, koji je harao Nišom 1915. godine u vreme Velikog rata. Ostavši bez oca kao oslonca, sa majkom i dve sestre, o kojima je morao da se brine i stara, marljivo je radio i učio i završio Gimnaziju u Nišu.[1]

Sa osamnaest godina, iskoristivši zakonske pogodnosti po kojima su i svršeni gimnazijalci mogli da rade kao učitelji, započeo je da se bavi prosvetnim pozivom. Osam godina je sa suprugom, drugaricom iz razreda, Julijanom, devojačko Baljić učio decu po selima Srbije. Službovao je u Loznici, Sedlaru, Traponju, Tvrdojevacu, Kasidolu, Ratarima, Baždarevu, Višnjici... da bi, po tadašnjoj poslovnoj politici države, zaslužio mesto u gradu.[1]

Učiteljsku karijeru završio je u Subotici, 1934. godine, nakon što je iste godine okončao studije prava na tamošnjem Pravnom fakultetu. Sa fakultetskom diplomom postao je državni službenik, u državnoj upravi u Banja Luci, i u njoj bio zaposlen godinu dana.[1]

Slede novi premeštaji za službom u drugim krajevima Kraljevine Jugoslavije. Ovoga puta 1936. godine sa porodicom se preselio u Skoplje. I pored brojnih obaveza na mestu šefa kabineta bana Vardarske banovine, na kome je bio u stalnoj komunikaciji sa političkom i intelektualnom elitom tog doba u Skoplju, željan novih saznanja, bez obzira na brojne obaveze, diplomirao je 1940. godine studije književnosti na Filozofskom fakultetu u Skoplju.[1]

Na početku Drugog svetskog rata zajedno sa porodicom ponovo se preselio, ali ovoga puta, sa napokon vratio u rodni Niš.

Opet je morao da se bori za egzistenciju porodice u veoma nepovoljnim uslovima okupacije grada. Kasnije, u nemirnim vremenima i političkim previranjima, nije mogao da nađe stalno zaposlenje i zajedno sa porodicom se selio iz grada u grad. Pored Niša, radio je u Ćupriji, Jagodini, Paraćinu, Velikom Gradištu, da bi svoju radnu karijeru okončao na skromnom mestu pravnog referenta u Izdavačkoj kući „Nolitˮ u Beogradu.[1]

Preminuo je u Beogradu 1966. godine u šezdeset trećoj godini života. Danas od njegovih potomaka u Nišu živi unuka prof. dr Marina Ilić, a u Čikagu unuka Biljana Veselinović.[2]

Delo[uredi | uredi izvor]

Gde god da je učio decu ili pak upravljao školom, ispoljavao je veliki entuzijazam, tako da je 1931. godine nagrađen Ordenom Svetog Save. Kasnije, u periodu intelektualne zrelosti, on je svoju pedagošku delatnost zaokružiio objavljivanjem niza udžbenika za osnovne škole (često u koautorstvu sa Savom Pavićevićem). Bila su to razna pedagoška uputstava, brojni edukativni članaci, a, pošto su mu deca bila velika ljubav i podsticaj u stvaralačkom smislu, i brojna literatura za decu.[2]

Na osnovu podataka koji se navode u njegovoj biografiji, godine provedene u Skoplju bile su mu najplodonosnije u karijeri, a potom:

Kako je zalazio u zrele godine, sve se više mislima vraćao u svoj rodni grad koji mu je postao duhovno utočište i inspiracija. I zaista, većina njegovih romana i pripovedaka je plod književnog stvaralaštva inspirisanog setom, ali i velikom ljubavlju prema patrijarhalnom Nišu i njegovim ljudima.[2]

Monografske publikacije[uredi | uredi izvor]

  • Bukvar : za I razred narodnih škola / Branislav D. Lazić, Sava Pavićević. - Beograd : Knjižara Koste Jov. Mihailovića, 1939. - [69] str. : ilustr. ; 23 cm
  • Život u pesmi / Branislav D. Lazić. - Skoplje : Zadužbinska štamparija Vardarske banovine „Nemanja”, 1940. - 59 str. : ilustr. ; 22 cm
  • Iskrice / Branislav D. Lazić. - Beograd : Izdavačka knjižara „Rajković”, [b.g.]. - 62 str. : ilustr. ; 21 cm
  • Iz carstva dečjih snova : basne / Branislav D. Lazić. - Beograd : Knjižara Jeremije J. Dželebdžića, 1937. - 52 str. : ilustovano ; 21cm
  • Jugoslovenski deklamator : za đake osnovnih škola / Branislav D. Lazić, Sava P. Pavićević. - 2. izd. - Beograd : Izdavačka knjižarnica „Rajković”, [b.g.]. - 127 str. : ilustr. ; 20 cm
  • Mala gramatika srpskohrvatskog jezika : za đake IV razreda osnovnih škola / Sava P. Pavićević, Branislav D. Lazić. - 2. izd. - Beograd : Izdavačka knjižarnica Dušana M. Delića, [1939?]. - 69 str. : ilustr. ; 20 cm
  • Mala gramatika srpskohrvatskog jezika : za đake II razreda osnovnih škola / Savo P. Pavićević, Branislav D. Lazić. - 2. izd.. - Beograd : Izdavačka knjižarnica Dušana M. Delića, [b.g.]. - 64 str. : ilustr. ; 20 cm
  • Mala gramatika : za đake III razreda osnovnih škola / Branislav D. Lazić, Sava P. Pavićević. - Beograd : Knjižara Bor.J. Dimitrijevića, 1933. - 48 str. ; 21 cm
  • Mala gramatika srpskohrvatskog jezika : za đake III razreda osnovnih škola / Branislav D. Lazić, Sava P. Pavićević. - 5. izd. - Beograd : Izdavačka knjižarnica Dušana M. Delića, [1938?]. - 61 str. : ilustr. ; 19 cm
  • Pouke iz jezika / napisao i ilustrovao Branislav D. Lazić. - Beograd : Knjižara Jeremije J. Dželebdžića, 1934. - 57 str. : ilustr. ; 20 cm
  • Priče sa bistrog potoka / Branislav Lazić ; ilustrovao Đurđe Teodorović. - Beograd : Dečja knjiga, 1955. - 85 str. ; 20 cm
  • Pouke iz jezika / napisao i ilustrovao Branislav D. Lazić. - Beograd : Knjižara Jeremije J. Dželebdžića, 1934. - 57 str. : ilustr. ; 20 cm
  • Uputstvo za predavanje bukvara / od Branislava D. Lazića i Save P. Pavićevića. - Skoplje : [“Nemanja” Banovinska štamparija ], 1939. - 59 str. ; 24 cm
  • Priručnik : sa Uredbom o disciplinskoj odgovornosti školskih nadzornika i nastavnika narodnih škola / Branislav D. Lazić. - Beograd : Izdavačka knjižarnica ˮRajković”, [1936?]. - 64 str. ; 18 cm

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Dragica Jevtić, Zaboravljene nišlije, Branislav D. Lazić (1903–1966) U: Branislav Lazić Stari vakat pripovetke iz starog Niša, Niš 2016. pp. 5-6
  2. ^ a b v Dragica Jevtić, Zaboravljene nišlije, Branislav D. Lazić (1903–1966) U: Branislav Lazić Stari vakat pripovetke iz starog Niša, Niš. 2016. str. 6.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]