Bukureški metro

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bukureški metro
Metroul din București

Karta originalnih imena na rumunskom
Opšti podaci
Oblast prevozaBukurešt
Tip prevozapodzemna železnica
Broj linija4 (tri planirana)
Broj stanica52
Dnevni prevoz putnika750.000 putnika
Funkcionisanje sistema
Početak rada1979. godine
Operator(i)Metroreks
Tehnički podaci
Dužina mreže79,53 km
Širina koloseka1432 mm (standardna širina)

Bukureški metro je sistem gradskog prevoza električnom železnicom koji deluje u gradu Bukureštu. Prva linija otvorena je 16. novembara 1979. godine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ispod je mapa mreže metroa. Karta originalnih imena na rumunskom nalazi se iznad.

Mapa mreža metroa
Mapa mreža metroa

U 1908. godine, mladi student Dimitrije Leonida izabrao je tematiku njegovog diplomskog studija dizajn izgradnje metroa u Bukureštu. Prvi pokušaji izgradnje metroa u Bukureštu datiraju od 1909. do 1910. godine, u kontekstu pregovora sa kompanijom Siemens & Halske⁠ o koncesiji izgradnje tramvajskih linija u gradu. Inženjeri Dimitrije Leonida i Eljie Radu, članovi Tehničkog saveta u Bukureštu, predložili su izgradnju metroa jer su iznosi koje je tražila nemačka kompanija za tramvajske linije bila vrlo velika i mogla pokriti troškove metroa.

Predlog je nastavljen između 1929. i 1930. godine u komitetu na čijem je čelu bio arhitekta Dulju Marku, koji je razgovarao o Sistemu urbanističkog planiranja, ali rešenje nije zadržano u završnom dokumentu, jer se smatralo da je Bukurešt još uvek dobro pokriven površinskim prevozom, koji je imao prosječnu brzinu od 20-30 km/s. Memorandum o opravdanosti spominje da je "verovatnoća realizacije daleko uklonjena", ali da je glavni ulični sistem omogućio izgradnju metroa otkrivenim rovovima.

Početkom 1940-ih, kada su u Bukureštu obavljeni obimni radovi modernizacije, kao i raspored jezera na rijeci Kolentini i rijeci Dambovica koji su prekriveni betonskom pločom na području Palate pravde, rasprava o izgradnji metroa ponovo se pojavila kao jedino rješenje za preuzimanje putničkog toka u gradu sa skoro milion stanovnika. Projekat je obezbedio čak 2 slobodna mesta (po jedan za svaku banku) kroz koje bi se kasnije mogla izgraditi metro. Planirana je izrada 3 linije površinskim iskopom. Izbijanje Drugog svetskog rata| je takođe zaboravilo ovu inicijativu.

Godine 1952. doneta je Odluka Vijeća ministara o osnivanju Dizajn instituta i Generalne direkcije za metro u Bukureštu, podređene Ministarstvu saobraćaja. Već dve godine studije su razvijene, ali pod uticajem sovjetske škole, koja preporučuje da metro i odbrambena funkcija budu korišteni kao sklonište od bombi u slučaju rata, dubine između 20 i 40 m. To bi uključivalo veoma visoke troškove, koje je nemoguće pokriti od strane nestabilne ekonomije. Kao rezultat toga, odlučeno je da se demontiraju stvorene jedinice i odloži izgradnja metroa.

U 1970. godine, Bukureški transportno preduzeće (rum. Întreprinderea de Transport București) više nisu mogle da obezbede javni prevoz u novo izgrađenim dijelovima grada, iako je mreža bila jedna od najvećih u Evropi. 1971. godine, u okviru Narodnog vijeća Bukurešta (ČPMB) osnovana je Centralna komisija na čelu sa predsjednikom Dumitru Popa, kao i radne grupe JTB-a, JPB-a, itd. dokumentovati i podneti studije za metro. Došlo je do zaključka da bi jedino prikladno rešenje bilo da se izgradi mreža podzemnih vozova.

Nakon četiri godine projektovanja i razgovora sa visokim ljudima Rumunskog Komunističke partije Nikolaja Čaušeskua odnosno, metro radovi početi u 20. septembra, 1975. godine, i sve četiri godine kasnije mreža je otvorila Nikolaja Čaušeskua. Nezvanična inauguracija održana je 16. novembra 1979. godine, putnici su mogli da koriste podzemnu železnicu od 19. novembra, a zvanična inauguracija održana 16. decembra.

Otvaranje odeljaka "Novi Vreme"-"Republika", 28. decembra 1981. godine

Ispod je lista otvorenih linija do sada:

  • 16. novembar 1979.: Semanatoarja - Novi Vreme (Semănătoarea - Timpuri Noi, M1)
  • 28. decembar 1981.: Novi Vreme - Republika (Timpuri Noi - Republica, M1)
  • 19. avgust 1983.: Junaka - Industrijska (Eroilor - Industriilor, M1, danas M3)
  • 22. decembar 1984.: Semanatoarja - Krngaš (Semănătoarea - Crângaşi, M1)
  • 24. januara 1986.: Trg unija 2 - JMGB dve (Piața Unirii 2 - IMGB Doi, M2)
  • 6. aprila 1986.: Omladina (Tineretului, M2)
  • 24. oktobar 1987.: Trg unija 2 - Pipera (Piața Unirii 2 - Pipera, M2)
  • 24. decembar 1987.: Krngaš - Severnaja Železnička Stanica 1 (Crângași - Gara de Nord 1, M1)
  • 28. novembar 1988.: Rimski trg (Piața Romană, M2)
  • 5. decembar 1988.: Konstantina Brnkoveana (Constantin Brâncoveanu, M2)
  • 17. avgust 1989.: Severnaja Železnička Stanica 1 - Dristor 2 (Gara de Nord 1 - Dristor 2)
  • 15. januara 1990.: Pantelimon (M1)
  • 26. avgusta 1992.: Basarab (M1, kasnije takođe služi liniji M4)
  • 31. avgusta 1994 i 1998.: Goržska (Gorjului, M4)
  • 1. mart 2000.: Severnaja Železnička Stanica 2 - 1. maja (Gara de Nord - 1 Mai, M4)
  • 20. novembar 2008.: Nikolaje Grigoresku - Obilaznički put (Nicolae Grigorescu - Linia de Centură, M3)
  • 1. jul 2011.: 1. maja - Park Bazilesku (1 Mai - Parc Bazilescu, M4)
  • 31. mart 2017.: Park Bazilesku - Straulešti (Parc Bazilescu - Străulești, M4)

Neki od ovih podzemne stanice su preimenovane vremenom. Nekoliko stanica je preimenovano nakon Rumunske revolucije 1989. godine, gdje su se imena promenila jer su podsetili na komunistički period (stanica Nikolaja Grigoreska koja je prvobitno nazvala Leontina Saladžana, generala rumunske vojske i ministra za nacionalnu odbranu, između 1955. i 1966. godine primer, i stanica "Pjeptanari", nazvana po kraju u blizini stanice, preimenovana je 1990. u čast junaka revolucije 1989. godine.) i druge stanice preimenovane su 4. juna 2009. godine (na primer, stanica "Narodna Armija" preimenovana je u stanicu "Lužerska" (na rumunskom jeziku "Lužerului"), stanica "JMGB dve" postala je "Berčeni", i daljne).

Infrastruktura[uredi | uredi izvor]

Signalizacija[uredi | uredi izvor]

Signalizacija je slična CFR-u. Signali imaju indikacije prema vrsti voza i liniji na kojoj putuje. Ispod je šema rada signala na mreži metroa:

Linija nije opremljena ATP sistemom Linija opremljena ATP sistemom
Vozovi opremljeni ATP sistemom Vozovi nije opremljeni ATP sistemom
  • Crven: STOP bez prenosa signala.
  • Crven (trepćući): putovanje u niskim brzinama (5-10 km/s).
  • Žut: Slobodna staza sa postavljenom brzinom, sledeći signal naručuje zaustavljanje.
  • Žut (trepćući): Slobodno na 20 km/s. UPOZORENjE! prolazak na sekundarnu liniju, zadržite brzinu, sledeći signal pokazuje malu brzinu.
  • Zeleni : Slobodno pri podešenoj brzini, sledeći signal je naredio nastavak puta.
  • Zeleni (trepćući): Slobodno pri postavljenoj brzini, prolazak na sekundarnu liniju, sledeći signal je naredio nastavak puta.
  • Crven: STOP bez prenosa signala.
  • Crven + ATP: Slobodno pri podešenoj brzini, sledeći signal je naredio nastavak puta.
  • Žut: Slobodno pri postavljenoj brzini. UPOZORENjE! prolazak na sekundarnu liniju, zadržite brzinu, sledeći signal pokazuje malu brzinu.
  • Zeleni: Slobodno pri podešenoj brzini, sledeći signal je naredio nastavak puta.
  • Crven;' ili Crven + ATP: STOP bez prenosa signala.
  • Žut: Slobodno na 20 km/s. UPOZORENjE! prolazak na sekundarnu liniju, zadržite brzinu, sledeći signal pokazuje malu brzinu.
  • Zeleni: Slobodno pri podešenoj brzini.

Vozi[uredi | uredi izvor]

METROREKS se sastoji od tri vrste vozova.

Astra IVA[uredi | uredi izvor]

Astra IVA broj 177

Astra IVA je vrsta voza podzemne železnice proizvedene u Fabriku vagona Arad između 1978. i 1992. godine, prototip koji se realizuje 1976. godine. Izgrađeni su 252 elektromotorni vozi, odnosno 504 vagona. IVA vozovi se polako povlače i trenutno rade samo na liniji M4. U januaru 2017. krenulo je samo 15 vozova (90 vagona). Bilo je različitih pokušaja modernizacije voznog parka u ovoj seriji, ali svi su propali, jedini pokušaj koji je imao relativni uspjeh prije nego što je ubrzo bio povučen bio je između 1994. i 1996. godine, kada je jedan broj vozova unapređen u FAUR i Elektroputere Krajova. Ovi vozovi metroa su nezvanično poznati kao BM1.

Bombardier Movia 346[uredi | uredi izvor]

Movia broj 1107-2107 u depo na Berčenje

Električni vozovi Movia 346 proizveli su Bombardier Švedska u saradnji sa Elektroputere Krajova između 1999. i 2008. godine, koji su uvedeni 2003. godine. Cirkulišu na svim linijama metroa, osim M2 (servira metro KAF) i M4 (servisira metro IVA). Ovi metro su dva tipa: prva serija, BM2 (Bukurešt Metro 2/Bucharest Metro 2) numerisana su od 2001. do 2018. i nosi naziv cveća. Druga serija, BM21, numerisana je od 2101. do 2126. i naziva se po glavnim gradovima Evropske unije

KAF[uredi | uredi izvor]

KAF broj 2314 na stanica "Berčeni"

Vozovi "KAF" su najnoviji vozovi metroa u Bukureštu. Proizvedeni su u Zavodu za izgradnju železnica i pomoćne pogone u Besasinu u Španiji (Construcciones y Auxiliar de Ferrocarriles), a završna skupština se održava na radionicama "ČFR Crvena Grivica 16. februara GRIRO" u Bukureštu. Trenutno je isporučeno samo nekoliko vozova, od kojih su 2301 do 2324 isporučene od decembra 2015. godine i uvedene do sredine 2016. Vozovi su odloženi jer su vozovi kasno, što predstavlja rizik od neuspjeha platformama i vozovima, kao i zbog suđenja protiv korupcije koja se bavi zaposlenima Metroreksa. Oni nosi imena nekih rijeka u Rumuniji, a trenutno kruže isključivo na liniji M2. Oni su poznati i kao BM3 serija metroa.