Pređi na sadržaj

Vakcina protiv raka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Istraživanje vakcine je dug i mukotrpan proces koji se izvodi laboratorijskim uslovima

Vakcina protiv raka spada u grupu vakcina u istraživanju, koja ili leči postojeći rak ili sprečava njegov dalji razvoj . Vakcine koje leče postojeći rak poznate su kao terapijske vakcine, za razliku od druga grupa ovih vakcina koriste u prevenciji i sprečavanju proširenja raka. Neke su „autologne“, jer se pripremaju iz uzoraka uzetih od pacijenta i specifične jer su napravljene specifično samo za osobu koja se leči tom vakcinom.[1]

Od vakcina protiv raka u budućnosti se mnogo očekuje jer se tako podstiče imunitet prema određenom tumoru, kod određenog pacijenta, pa je razvoj vakcine protiv malignih oblika raka svakako jedan od značajnih pravaca u imunoterapiji ovih bolesti u okviru nove strategije lečenja u onkologiji.

Kako je ovaj vid lečenja efikasan samo kod nekih pacijenata, i zato je kod nekih rast tumora usporen, a kod nekih je neefikasan. Takođe ovaj vid lečenja spada u vid personalizovane medicine koja uključuje kompleksnu manipulaciju ćelijama u laboratorijskim uslovima, i jako je skup.

Opšte informacije[uredi | uredi izvor]

Prema istaživanjima naučnici misle da ćelije raka uništavaju imuni sistem, što dovodi do njegovog širenja i stvaranja tumora. Kako neke vrste raka kao na primer rak grlića matericei jetre, uzrokuju virusi (onkovirusi),[2] tradicionalne vakcine protiv tih virusa, poput HPV vakcine i vakcine protiv hepatitisa B, sprečavaju pojavu ove vrste raka.

Drugi oblici raka donekle su uzrokovani bakterijskim infekcijama (npr rak želuca hlikobakterom pilori), one se eventualno mogu tretirati tradicionalnim vakcinama protiv onkobakterija koje uzrokuju rak.

Problemi i preduslovi

Zašto je ova vrsta lečenja efikasna samo kod nekih pacijenata, dok kod drugih samo usporava rast tumora, a kod nekih je neefokasna, danas znamo zato što:

  • Prvo - mnogi tumori nisu dovoljno imunogeni da pokrenu efikasan imunski odgovor a time i subijanje tumorskih ćelija.
  • Drugo — čak i kada se stvara dovoljno efikasan imunitet, u tumoru postoje brojni mehanizmi kojima on onemogućava delovanje imunskog sistema. Zato je prema rečima prof. dr Miodrag Čolića, imunologa i redovnog člana Odeljenja medicinskih nauka SANU...

    ...smanjenje tih inhibicijskih efekata u tumoru preduslov je za aktiviranje kako već postojećeg sistema kojim imunske ćelije uništavaju tumor, tako i imunskog delovanja protiv tumora koje je dodatno podstaknuto primenom specifičnih vakcina.

Metoda[uredi | uredi izvor]

Kako bi vakcina bila korisna, dokto uzima uzorak krvi pacijenta i odvaja glavni protein. Pomoću tog proteina prave se antigela koji će simulirati telo kako bi se izborio sa rakom. U toku su istraživanja o vakcinama protiv raka za lečenje karcinoma dojke, pluća, debelog creva, kože, bubrega, prostate i drugih karcinoma.

Trenutne vakcine koje su u istreaživanju, sastoje se od dve supstance (zasnovane na T ćelijama), koje imaju osobinu da reaguju na veliku količinu proteina koja je prisutna u ćelijama raka.

  • Prva supstanca je kratka sekvenca DNK koja pojačava ekspresiju sa obližnjim imunološkim ćelijama.

receptor za aktivaciju na površini T-ćelija, koji su najznačajniji u borbi protiv raka.

  • Druga komponenta je antitelo koje se vezuje za receptor, aktivira T ćelije i napada ćelije raka.

U tom procesu aktivirane T ćelije, nakon uništavanja žarištau tumorskog procesa, pronalaze preostale ćelije raka u telu i takođe ih uklanjaju. Trenutno u istraživanjima, zasnovanim na napred navedenom pristupu, uspešano je izlečeno 87 od 90 miševa od jednog od najzloćudinijih oblika raka, karcinoma. Tek kada ovakav test prođe dobro kod ljudi, vakcina bi se mogla uspešno koristiti kod svih vrsta karcinoma.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Đokić, Ana. „Vakcina protiv raka”. Blic.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 6. 4. 2020. 
  2. ^ „Sprovedena prva klinička ispitivanja vakcine protiv raka”. Penzin (na jeziku: srpski). 13. 6. 2016. Pristupljeno 6. 4. 2020. 
  3. ^ „Vakcina protiv raka”. Stetoskop.info. Pristupljeno 9. 10. 2020.