Vasilije Đerić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vasilije Đerić
Datum rođenja(1867-08-28)28. avgust 1867.
Mesto rođenjaKorenicaAustrougarska
Datum smrti4. septembar 1931.(1931-09-04) (64 god.)
Mesto smrtiKorenicaKraljevina Jugoslavija

Vasilije Đerić (Korenica, 28. avgust 1867 − Korenica, 4. septembar 1931)[1] bio je srpski i jugoslovenski istoričar i etnograf koji je bio više godina (1921−1928) profesor Skopskog fakulteta i njegov dekan.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Gimnaziju je svršio u Gospiću 1888. Kao glavne nauke učio je srpski, grčki i latinski jezik u univerzitetu u Zagrebu (3 godine) i u Beču (2 godine). Doktorat je dobio u Beču 1895. Oko dve godine bio je nastavnik u gospićanskoj gimnaziji (1894/5 i 1895/6). U jesen 1896. pustio je svoje volje državnu službu. U aprilu 1898. postao je docent za grčki jezik i književnost u Velikoj Školi u Beogradu. U oktobru 1899. izabran je, a u martu 1901. potvrđen za vanrednog profesora.

U ratovima je bio do 1915. u raznim vojnim administrativnim službama, a od 1915. do 1918. živeo je u Francuskoj i Italiji.

Za redovnog profesora skopskog fakulteta izabran je 1921, i na toj dužnosti ostao je do 1928. kada je po svojoj molbi penzionisan. Posle toga živeo je u Beogradu baveći se isključivo naukom.

Posle smrti ostavio je veliki spis pod imenom „Dodatak Vukovom Rečniku”. Tu je on pokupio preko 10.000 „srpskih narodnih reči i značenja kojih nema u Vukovom Rečniku”.[2]

Rad[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]