Shima
Shima je svečana zakletva (obred) pravoslavnih monaha pridržavanja posebno strogih podvižničkih pravila ponašanja. Shimom se takođe naziva monaška mantija, zbirka odežde monaha.[1]
Stepeni pravoslavnog monaštva
[uredi | uredi izvor]Pravoslavno monaštvo je podijeljeno na 3 stepena: rasofor, mala shima i velika shima.
Mala shima
[uredi | uredi izvor]Postriženi u malu shimu (mantiju), promijeni ime i daje zavjete poslušnosti, čednosti i neposjedovanja. Odežda maloshimnika sastoji se od mantije. Pri uzimanju male shime monah na leđima nosi izvezeni kvadratni oblik platna koji ga podsjeća na date zavjete.
Velika shima — ovo je potpuno otuđenje od svijeta za sjedinjenje sa Bogom. Monah, koji je uzeo veliku shimu — zove se Velikoshimnik ili pustinjak. Postriženje monaha u veliku shimu obavlja se svečano i duže nego u malu.[2] Velikoshimnik dobija platneni izvezeni komad sa kapuljačom koji podsjeća kao epitrahilj. Taj dio se vidi kod mnogih svetitelja i svetiteljki izobraženih ikonomima. Obično žive odvojeno od ostalog bratstva, a ne učestvuju u bilo kojoj poslušnosti, osim službe i liturgije duhovništva. Vladika pustinjak je isključen od rukovodstva eparhije, monasi sveštenici su oslobođeni svih dažbina.
Velika shima
[uredi | uredi izvor]
Velika shima tj. anđeoski obraz (grč. μεγαλόσχημος) je treći monaški stepen koji primaju monasi i monahinje koji svoj dalji život provode u bogomisliju, ćutanju, poslušanju i nesticanju materijalnog bogatstva. Čin velike shime izložen je u Velikom trebniku. Prilikom primanja velike shime obično se velikoshimniku, odn. velikoshimnici daje novo ime.