Veo (kriptid)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Veo (engl. Veo) je kriptid koji navodno živi na ostrvu Rinka.[1][2][3]

Opis i ponašanje[uredi | uredi izvor]

Prema zapisu francuskog putnika Pijeru Fajferu iz 1963. godine,[4] ovaj kriptid se od strane lokalni ljudi opisuje kao krupni sisar dužine 3 m, koji je aktivan noću.[2][3] Ovaj stvor hoda na sve četiri noge, ima dugu glavu i rep, i velike kandže na prednji nogama. Stomak, kraj repa, zadnje noge, vrat i lice ovog bića su prekriveni dlakom, dok je ostatak tjela prekrivena oklopom od veliki preklapajuči krljušti. Preko dana ovaj kriptid boravi na planinskom i brdskom području, a noću se spušta do morske obale i mangrove šume. Hrani se uglavnom sa mravima i termitima, ali se takođe hrani i sa malim morski životinjama nasukanim na obali mora.[2][3] Kada se osjeti ugroženim, ovaj stvor se oduspravi na svoje zadnje noge i svog protivnika napadne sa oštrim kandžama.

Moguće objašnjenje ovog kriptida[uredi | uredi izvor]

kosti vrste ''Manis palaeojavanica (tamne boje) u poređrnju sa kostima malajskog ljuskavca (svjetle boje)

Objašnjenje prema mišljenju stručnjaka za ovog kriptida je to da se možda radi o viđanju mogući preživjeli primjeraka izumrle vrste ljuskavaca Manis paleojavanica (tj. divovskog azijskog ljuskavca).[5][2][3] Na osnovu fosilni ostataka se zna da je ova vrsta ljuskavaca u periodu kasnog pleistocena (od 800 do 30 hiljada godina) živjela na ostrvima Borneo i Java.[6][7][8][9][10][11] Ova vrsta je dostizala dužinu od 2,5 do 3 m, u ramenima visinu od 1,15 m i težinu od 50 kg, i bila je dva i po puta veća od malajskog ljuskavca, vrste koja danas naseljava ostrva na području malajskog arhipelag.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Shuker, Karl P. N. (1998). A Scaly Tale from Rintja. Fortean Times. 
  2. ^ a b v g Eberhart, George M. (2002). Mysterious Creatures: A Guide to Cryptozoology. ABC-CLIO. str. 7. ISBN 978-1-57607-283-7. 
  3. ^ a b v g Shuker, Karl P. N. (2003). The Beasts That Hide From Man. Paraview. ISBN 978-1-931044-64-6. 
  4. ^ Pfeiffer, Pierre (1963). Bivouacs à Borneo. Paris: Flammarion. 
  5. ^ Mares, Jaroslav (1997). Svet tajemných zvírat. Prague: Littera Bohemica. 
  6. ^ Dubois, E. (1907.) "Eenige van Nederlandschen kant verkregen uitkomsten met betrekking tot de kennis der Kendeng-fauna (Fauna van Trinil)." Tijdschr. Kon. Ned. Aardr. Gen., Serie 2 (24):449-458
  7. ^ Dubois, E. (1926.) "Manis palaejavanica, the giant pangolin of the Kendeng Fauna." Proc. K. Nederlandsche Akad. v. Wetensch, Amsterdam, 29:1233–1243
  8. ^ Hooijer D. A. (1947.) "A femur of Manis palaeojavanica (Dubois) from Western Java."[mrtva veza] Proc. K. Nederlandsche Akad. v. Wetensch, Amsterdam, 50:413–418
  9. ^ Hooijer, D. A. (1960.) "The giant extinct pangolin (Manis palaeojavanica Dubois) from Niah." Sarawak Museum Journal 9(15-16): 350-355.
  10. ^ Smith, Fumiko-Ikawa (1978). Early Paleolithic in South and East Asia. Walter de Gruyter. str. 50. ISBN 90-279-7899-9. Pristupljeno 23. 3. 2015. 
  11. ^ Piper, P. J., R. J. Rabett and E. O. Cranbrook (2007.) "New discoveries of an extinct giant pangolin (Manis cf. palaeojavanica Dubois) at Niah Cave, Sarawak, Borneo: biogeography, palaeoecology and taxonomic relationships." Sarawak Museum Journal 84:207-226.