Verginija
Verginija (lat. Verginia), legendarna ličnost vezana za tragične događaje na Forumu koji su navodno doveli do pobune plebejaca i pada druge komisije decemvira (decemviri legibus scribundis).[1]
Njima je bilo povereno da dopune ono što je propušteno da se reguliše u prvih deset tablica najstarije rimske kodifikacije. Pošto su okončali rad, i time ispunili mandat koji im je poveren, trebalo je da se decemviri dobrovoljno povuku sa vlasti i da odbove privremeno suspendovane magistrature (450. p. n. e.). Međutim, prema svedočenju Livija (3,44-55) i Dionisija Halikarnaškog (11,28-37), Apije Klaudije Kras, jedan od decimvira, hteo je još dok je na vlasti da se prevarom domogne mlade i ugledne devojke Virginije, koja mu nije uzvraćala ljubav.[2]
Nagovorio je svog klijenta da je proglasi za robinju, tako što će na Forumu pred njim povesti statusnu parnicu (prividni sudski postupak u formi vindicatio in servitutem), s namerom da devojku dosudi svom klijentu kao robinju, a potom da je od njega oduzme. Kao „branilac slobode“ (adsertor libertatis) mogao se pojaviti samo njen otac, ali je on bio u ratu. Na pritisak građana koji su se okupili na Forumu, bio je primoran da odloži suđenje za sutradan, verujući da ni tada devojka neće imati branioca. Međutim, na suđenju se iznenada pojavio njen otac, što Apija ipak nije sprečilo da devojku dosudi svom klijentu. Pod izgovorom da hoće nešto da kaže njenoj dadilji, otac je prišao i bodežom usmrtio ćerku, kako bi je spasao poniženja koje je smatrao težim od smrti. To je navodno izazvalo pobunu plebejaca i pad drugih decimvira (koji su dovršili rad na Zakonu XII tablica). Pretpostavlja se da se ovde možda radi o istorijskom događaju koji je doveo do donošenja Kanulejevog zakona (lex Canuleia, iz 445. p. n. e.), kojim se dopuštao brak između patricija i plebejaca.[3]
„ | Decemvir je došao na Forum sa oružanom pratnjom, ali ne da bi napao nekog ko se mirno drži, nego da bi one koji remete mir u državi kaznio u ime magistrature koju drži. Stoga je bolje da ostanu mirni. „Idi“, reče liktoru, „ukloni rulju i oslobodi put gospodaru da uzme svoju robinju.“ Kad je ovo gromoglasno izgovorio, ispunjen gnevom, masa se ukolni, a napuštena devojka, plen surove nepravde, ostade sama. Kad vide da nema druge pomoći njen otac Verginije reče: „Molim te, Apije, najpre oprosti očevom bolu što sam te oštrije napao i dozvoli da u devojčinom prisustvu upitam dadilju šta sve ovo znači kako bi lakše otišao odavde ako sam lažno nazvan ocem“. Pošto mu je to dozvoljeno, on odvede devojku i dadilju kod mesarskih radnji koje se zovu „nove taverne“, u blizini Kloakine, pa zgrabivši nož od kasapina uzviknu: „Ćerko, jedino te na ovaj način mogu osloboditi“ i nato probode devojčino srce, pa okrećući se forumskom tribunalu gde je stajao decemvir, povika: „Ova krv, Apije, neka padne na tebe i na tvoju glavu.“ Začu se graja zbog strašnih dela, a uzbuđeni Apije neredi da liktori uhvate Verginija. Ovaj je mačem probijao sebi put dok nije, štićen pristalicama, stigao do gradskih kapija. (Liv. 3,48)[3] | ” |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Bujuklić 2010, str. 758.
- ^ Bujuklić 2010, str. 758–759.
- ^ a b Bujuklić 2010, str. 759.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Bujuklić, Žika; (2010). Forum Romanum - Rimska država, pravo, religija i mitovi, Beograd.