Viktorija Rajičić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Viktorija Rajičić
Lični podaci
Datum rođenja(1994-04-07)7. april 1994.(30 god.)
Mesto rođenjaMelburn, Australija
Pobede—porazi114–90
Pobede—porazi53–60

Viktorija Rajičić (Melburn, 7. april 1994) je australijska teniserka srpskog porekla. Postala je profesionalac nakon što je igrala u prvom krugu turnira VTA u u dublu na međunarodnom turniru u Sidneju dana 9. januara 2011. godine. U oktobru 2013. godine postala je 279. mesto na svetu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rajičić sa prebivalištem u Melburnu, trenirao je Kris Mahoni.

Dobila je vild card u glavnoj mreži Otvoreno prvenstvo Australije 2009 godine u ženski singl odsustvo.[1] Kasnije u aprilu stigla je do finala jesenjeg nacionalnog takmičenja Optus 16s održanog u rekreativnom klubu Glen Iris Vallei u Glen Iris, Victoria.[traži se izvor] U oktobru je predstavljala Australiju na juniorskom kupu [2] San Luis Potosi u Meksiku.

Godine 2011. Rajičić je izgubila u prvim kvalifikacionim rundama Sidnej i Australijan Opena u singlu. Igrala je u dublu na međunarodnom turniru u Sidneju i Australijan Openu, ali je oba puta izgubila u prvom kolu.

Rajičićeva je započela novu sezonu igrajući na kvalifikacionom turniru Apia Internašnl 2012 u Sidneju. U prvom kolu pobedila je Anu Tatišvili, ali je u drugom poražena od Polone Herzog.

U martu 2013. godine, Rajičićeva je osvojila svoju prvu titulu pobedivši Juriku Semu u Bundabergu u dva seta zaredom. U oktobru se popela za 18 mesta na rekordno 290. mesto u karijeri nakon što je u Pertu stigla do četvrtfinala turnira vrednog 25.000 dolara.

Četiri godine kasnije, u oktobru 2017. godine, odigrala je svoj poslednji meč u profesionalnom tenisu.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vernuccio, Chris (3. 2. 2009). „Kooyong's Rajicic has bright lights ahead”. Stonnington Leader. Stonnington Leader. Arhivirano iz originala 15. 10. 2009. g. Pristupljeno 1. 2. 2012. 
  2. ^ „Rajicic reaches final”. Tennis Australia. 8. 4. 2009. Arhivirano iz originala 06. 10. 2009. g. Pristupljeno 1. 2. 2012. 

Literatura[uredi | uredi izvor]