Viktor fon Heren

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Viktor fon Heren
Lični podaci
Datum rođenja(1881-10-14)14. oktobar 1881.
Mesto rođenjaHamburg, Nemačko carstvo
Datum smrti6. jul 1949.(1949-07-06) (67 god.)
Mesto smrtiRotenbuh, Zapadna Nemačka
Politička karijera
Politička
stranka
Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija

Georg Maksimilijan Viktor "Viki" Heren (nem. Georg Maximilian Viktor „Vicky“ von Heeren; Hamburg, 14. oktobar 1881Rotenbuh, 6. jul 1949) bio je nemački diplomata, pravnik i službenik. On je postao poznat kao izaslanik nemačkog Rajha u Jugoslaviji od 1933. do 1941. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Viktor fon Heren je rođen 14. oktobra 1881. u Hamburgu. Njegov otac je bio Johan Herman fon Heren, advokat i ambasador slobodnih gradova u Francuskoj, njegova majka je bila njegova rođaka Marija del Karmen Avgusta Ramona Tomasa Heren godina Masa (1849-1924).

Od 1896. do 1900. Viktor fon Heren je posetio Vilhelm gimnaziju u Minhenu. Nakon diplomiranja, on je studirao pravo u Minhenu 1900. godine, Friburg i Strazburu i položio je 1904. godine. Od oktobra 1904 do septembra 1905 je doprineo kao dobrovoljac vojne službe godinu dana i počeli da treniraju kao oficir kako onda da rade u sudskoj i administrativnoj službi Empire State Alzas-Loren. Godine 1909, imenuje vojske u rezervnog poručnika, 1910, on je položio pravosudni ispit i bio je krajem 1913. upriličen radnik na guvernera pokrajine Alzas-Loren Rajha. U Prvom svetskom ratu je uzeo u avgustu 1914. bio je deo do januara 1917. dok je bio u martu 1915 do poručnika rezervata i u aprilu 1917. kapetana rezerve stacionirane u Landshut, Kraljevski bavarski Heavi Riders puka "nadvojvode Franca Ferdinanda u Austro-ugarskoj "br. 2 imenovan. Kraj rata bio je Viktor fon Heren 1917-18 oblast direktor u Sarreguemines u Lorraine, 1920, radio je kratko na komesara Rajha za praćenje javne politike.

Diplomatska služba[uredi | uredi izvor]

U oktobru 1920, saziva vojske u spoljnotrgovinskom odeljenju spoljnih poslova u Berlinu i svoju karijeru započeo kao diplomata. Godine 1921. imenovan je za poslanstvo savjetnik i staviti u nemačke ambasade u Madridu, gde je preuzeo kao šef konzularnog sektora. U maju 1921. je unapređen u poslanstvu 2. Klase. 1923 se oženio sa Elizabet fon Heren Baronesa fon Maltzah (1894 do 1970), sa kojom je imao troje dece. Ubrzo nakon braka, vratio u Berlin u Ministarstvu spoljnih poslova, gde je radio u kulturnom odeljenju. U maju 1925, Viktor fon Heren je zatim dodao kao izaslanik u Pragu, gde je radio do 1929. marta 1929-1933 je ponovo radio u Ministarstvu spoljnih poslova, Divizion Zapad i jugoistočnoj Evropi. 1929 od vojske do poslanstva, prve klase, u 1930. imenovan predavač Legationsrat.

U 1933. je poslat u Beograd na lokalne nemačke diplomatske misije; kao glavni diplomata na licu mesta, predstavljao je Nemački Rajh u Kraljevini Jugoslaviji. 1937 pridružili vojske nacističke partije, ali je nikakvu funkciju u stranci. 1941, tokom Drugog svetskog rata, Jugoslavija je potpisala pristup Trojnom paktu, a nekoliko dana kasnije je usledio državni udar. Nacističko rukovodstvo je tada odlučilo da izvrši invaziju na Jugoslaviju. Nakon bezuspešnih protesta u Berlinu i pokušavaju da ubede Jugoslaviju od demobilizacije u cilju sprečavanja rata, napustio je Beograd i bio je degradiran u neaktivnog "aktivnog statusa".

Posle rata došao iz vojske kratko u zarobljeništvu; 1947/48 je rehabilitovan posle denacifikacije procesa. Umro je u julu 1949. u Rotenbuhu od trovanja krvi zbog kontaminirane transfuzije za lečenje leukemije i anemije, od kojih je prethodno bio bolestan. Sahranjen je u porodičnoj grobnici vojski u Gornjoj Bavarskoj.

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

  • Gvozdeni krst (1914)
  • Krst časti za prednje borce, koji dodeljuje ministar spoljnih poslova Savezne kancelarije, Berlinu 19. marta 1935
  • Medalja nemačkog Crvenog krsta u Berlinu 7. juna 1937. koju dodeljuje Karl Edvard, vojvoda od Saks-Koburg Gota i Veliki krst Svetog Save, Beograd 1937
  • Srebrna medalja vernosti u znak priznanja za 25 godina radnog staža, potpisao Oto Majsner, Berlin, 9. januar 1939

Litertura[uredi | uredi izvor]

  • Odić, Slavko; Komarica, Slavko (1977). Noć i magla: Gestapo u Jugoslaviji. Zagreb: Centar za informacije i publicitet.