Pređi na sadržaj

Vinston Smit (1984)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vinston Smit
Vinston Smit kog tumači Džon Hert u filmu Hiljadu devetsto osamdeset četvrta
Osnovne informacije
NacionalnostBritanac/Okeanac
SupružnikKetrin
ProfesijaRadnik u Ministarstvu istine
Podaci o kreaciji
IzmislioDžordž Orvel

Vinston Smit je izmišljeni lik i glavni protagonista distopijskog romana Džordža Orvela iz 1949. godine pod nazivom Hiljadu devetsto osamdeset četvrta. Ovog lika je Orvel koristio kao "običnog čoveka preko kog čitalac može lako da se identifikuje.“

Pregled lika[uredi | uredi izvor]

Vinston Smit radi u Odeljenju za evidenciju Ministarstva istine, gde je njegov posao da prepisuje istorijske dokumente tako da se podudaraju sa stalno promenljivom trenutnom partijskom linijom. Ovo uključuje reviziju novinskih članaka i fiksiranje fotografija—uglavnom da bi se uklonile „neosobe“, ljudi koji su se protivili partiji. Zbog svoje blizine mehanici prepisivanja istorije, Vinston Smit gaji sumnje u Partiju i njen monopol na istinu. Kad god se Vinston pojavi ispred telekrana, nazivaju ga "6079 Smit V".

Vinston upoznaje misterioznu ženu po imenu Džulija, koleginicu iz partije koja je takođe ljuta na ponašanje stranke; njih dvoje postaju ljubavnici. Vinston uskoro stupa u kontakt sa O'Brajanom, članom Unutrašnje partije za koga Vinston veruje da je tajno član Bratstva, organizacije otpora posvećene rušenju partijske diktature. Verujući da su upoznali srodnu dušu, Vinston i Džulija ga susreću privatno i dobijaju knjigu koju je napisao Emanuel Goldštajn - vođa Bratstva i glavni neprijatelj države Okeanije - pod uslovom da tek nakon što je pročitaju biti punopravni članovi Bratstva.

Međutim, O'Brajen je zaista agent Misaone policije, koja Vinstona drži pod prismotrom već sedam godina (ili bar tako tvrde). Vinston i Džulija su ubrzo uhvaćeni. Vinston ostaje prkosan kada je uhvaćen i trpi nekoliko meseci ekstremne torture u O'Brajanovim rukama. Međutim, njegov duh se konačno lomi kada ga odvedu u sobu 101 i suoči se sa svojim najgorim strahom: neizrecivim užasom da ga pacovi pojedu živog. Užasnut spoznajom da će se ova pretnja ostvariti ako nastavi da pruža otpor, on izdaje Džuliju i obećava svoju lojalnost Partiji. Svaka mogućnost otpora ili nezavisnog mišljenja je uništena kada je Smit primoran da prihvati tvrdnju 2 + 2 = 5, frazu koja je ušla u leksikon da predstavlja poslušnost ideologiji nad racionalnom istinom ili činjenicama. Do kraja romana, O'Brajanovo mučenje je vratilo Vinstona u poslušnog, neupitnog člana stranke koji iskreno voli "Velikog brata". Osim njegove potpune kapitulacije i potčinjavanja partiji, Vinstonova sudbina je u romanu ostala nerazjašnjena. Dok Vinston shvata da voli Velikog brata, sanja o javnom suđenju i pogubljenju; međutim, sam roman se završava tako što Vinston, još uvek u kafiću Čestnat Tri, razmišlja i obožava lice Velikog brata.

Ličnost[uredi | uredi izvor]

Na početku knjige navodi se da Vinston ima 39 godina. Kao i drugi glavni likovi, on je pušač i pijanac (njegovi džin i duvan su nekvalitetnog brenda "Viktori" koji su dostupni članovima Spoljašnje partije). Pominje se da ima ženu Ketrin od koje se otuđio. Vinston takođe ima varikozni čir na zadnjoj strani noge.

Čini se da Vinston ima radoznalu i intelektualnu prirodu (što ga na kraju stavlja u oči Partije). Ima naklonost i interesovanje za predmete i poeziju iz prošlosti. Čak i pre nego što započne aferu sa Džulijom, on razvija odnos sa naizgled bezazlenim gospodinom Čaringtonom, koji mu prodaje dnevnik i prepoznatljiv ukras od korala. On takođe upoznaje Vinstona sa uglavnom zaboravljenom rimom „Narandže i limuni“, što ga je navelo da potraži slično izgubljenu poeziju.

Koncepcija[uredi | uredi izvor]

Vinston je u romanu opisan kao Londonac. Njegovo ime se obično uzima da potiče od Vinstona Čerčila i uobičajenog prezimena Smit.[1] Takođe je delimično bio inspirisan likom Rubašova iz romana Artura Kostlera Tama u podne, posebno njegovim odgovorom i reakcijom na njegovo ispitivanje.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]