Pređi na sadržaj

Vladimir K. Miličić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vladimir K. Miličić
Datum rođenja(1929-12-21)21. decembar 1929.
Mesto rođenjaVeliko Vukovje, GarešnicaKraljevina Jugoslavija

Vladimir K. Miličić (Veliko Vukovje, opština Garešnica, 21. decembra 1929) je srpsko-američki lingvista, filolog, prevodilac i književni teoretičar. Profesor je emeritus Western Washington University.[1] Živi u Arizoni.

Osnovno obrazovanje započeo u školi “Starina Novak” u Beogradu, a završio u Bežaniji, Novi Beograd. Dva razreda gimnazije završio u Realnoj gimnaziji u Zemunu od 1941. do 1942. godine. Po prelasku u Beograd nastavlja peti i šesti razred u IX muškoj realnoj gimnaziji gde je položio malu maturu 1944. godine. Iste godine postaje omladinski prvak Srbije u šahu. Godine 1945. pobedio velemajstora Svetozara Gligorića u šahovskoj partiji. Potom, sedmi i osmi razred gimnazije završava u VI muškoj gimnaziji gde je kao odličan učenik oslobođen velike mature (1948. godine). Iste godine upisuje se na Filozofski fakultet, grupa za Engleski jezik i književnost, gde je 1953. godine apsolvirao. Uči esperanto jezik i postaje ekspert na tom području.

Odlazi u Pariz 1953. gde se upisuje na Pravoslavni bogoslovski institut Svetog Sergija u Parizu (Svяto-Sergievskiй pravoslavnый bogoslovskiй institut, Institut de théologie orthodoxe Saint-Serge, The St. Sergius Orthodox Theological Institute). U Parizu se druži sa Desimirom Tošićem, Božidarom Vlajićem, Ivanom Pajićem i Miloradom Gajićem. Rade zajedno u časopisu Naša reč gde promovišu demokratske ideje. Po završetku studija odlazi u Sjedinjene Američke Države i od 1959. do 1962. godine studira lingvistiku na Univerzitetu u Čikagu.  1965. dobija diplomu Master of Arts na Univerzitetu u Čikagu i status PHD. kandidata (Doctor of Philosophy). U SAD 1965. postaje član Demokratske stranke, čiji je član i danas.

Od 1962. do 1966. imao je status instruktora/asistenta za ruski jezik i književnost na Western Washington State College. Od 1966. do 1980. Postaje asistent profesor na Western Washington University. Od 1980. postaje vanredni profesor na istom univerzitetu. Odlazi u penziju 1988. kao profesor Western Washington University (Department of foreign languages and literatures).

Za vreme njegovog studiranja na čikaškom univerzitetu veliki uticaj na njega izvršili su Noam Čomski i Roman Jakobson. Njegov interes za metriku trajao je više od tri decenije. Od 1966. godine direktor lingvističkog programa generativne gramatike na WWU.

Vladimir Miličić je profesor ruskog jezika i lingvistike na Western Washington University od 1962. Među mnogim dostignućima tokom svoje duge karijere dobio je Grant Nacionalne naučne fondacije 1970. godine. Bio je predsednik lingvističke sekcije Zapadnoslovenskog udruženja. Posebnu pohvalu stekao je organizovanjem sedam simpozijuma na kojima je bio i glavni urednik: Simpozijum o strukturalizmu (1973), Simpozijum o interdisciplinarnim aspektima akademskih disciplina (1983), Simpozijum o spoljnim strukturama Zapada (1986), Simpozijum o gluposti (1989), Haos i teorija Haosa (1993), Nepostojeći objekti (1993).

Izlagao je naučne radove u SAD, Kanadi, Francuskoj i dvadeset godina je bio direktor lingvističkog programa na Western Washington University do 1993.

Proglašen je 1984. za najboljeg profesora godine: „Excellence in Teaching Award in Department of Foreign Languages“. U njegovu čast profesori WWU 1995. godine štampaju posebnu knjigu, hrestomatiju tekstova Festchrift in honor of Vladimir Milicic.[2]

Započeo je 1998. godine rad na kompjuterskom časopisu Kritika ETC. Okupio je brojne saradnike: prevodioca i predavača na SEESS u Londonu Duška Puvačića, književnicu Jelenu Marković i druge. Iste godine započeo prikupljanje sredstava za publikovanje monografije Desimira Tošića.

Pisao je članke o poeziji, metrici, zagonetkama, semiotici i umetnosti, objavio je knjigu na teme poezije i metrike. Otišao je u penziju 1994. godine kao profesor emeritus. Kao penzioner preselio se u Arizonu, gde se aktivno bavio fotografijom. Beogradska “Prosveta” objavljuje 2019. njegovu kapitalnu studiju Puni model srpske dvosložne metrike, kao i zbirku Nostalgija – pesme i fotografije.

Bio je oženjen pesnikinjom Milenom Miličić sa kojom ima sina Igora Goldina, poznatog pozorišnog reditelja na Brodveju.

Teorijski doprinos

Kao poznavalac opšte srpske (srpsko-hrvatske), engleske i ruske versifikacije i metrike ustanovio je da su i struktura binarnog metričkog reda i struktura rime zasnovane na slogu. Formulisao je pravila srpske metrike i pozabavio se i rešio većinu zbunjujućih problema koji se nalaze u njima. Veliki deo ovih naučnih analiza nalazi se u njegovoj kapitalnoj studiji Puni model srpske dvosložne metrike (2019). Njegova analitička interesovanja privukla su ga ka narodnim zagonetkama i njihovoj konstrukciji. Njegova međujezička analiza zagonetki pokazala je da otprilike 20% zagonetki sadrži ugrađeni anagramatizovani odgovor unutar same teksture zagonetke. Takođe je predstavio vrste anagrama u  zagonetkama od relativno očiglednih do veoma apstraktnih.

Njegova akademska osposobljenost, analitička veština i posebno interesovanje za semiotiku naveli su ga da kroz praktičnu primenu predloži neredukcionističku teoriju analize umetnosti koje stvaraju značenje zasnovano na pet kreativnih „namera“: svesne i nesvesne „namere“ umetnika; „namere“ dela dok nastaje; i svesne i nesvesne namere uživaoca.

Mnoge od akademskih ideja koje je razvio Vladimir Miličić su predmet raznih radova i publikacija koje se nalaze u bibliografiji. Spisak publikacija odražava Miličićev širok spektar znanja i interesovanja. Teme, bez sumnje, odražavaju jedan  od najširih opsega interesovanja koje se mogu naći u akademskim studijama. Na to ukazuje i Miličićev rad na analizi dela osobenog autora, jugoslovenskog nobelovca Ive Andrića koji je dobio međunarodno priznanje.

Knjige[uredi | uredi izvor]

  • Miličić, Vladimir K. (2019): Puni model srpske dvosložne metrike. Beograd: Prosveta.
  • Miličić, Vladimir K. (2019): Nostalgija pesme i fotografije. Beograd: Prosveta.
  • Miličić, Vladimir (1967): Obraten rečnik na makedonskiot jazik. Skopje: Institut za makedonski jazik "Krste Misirkov".

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Western Washington University: Vladimir Milicic, Professor Emeritus of Russian
  2. ^ R. Weiss and T. Schlotterback, Eds. (1995): Festschrift in Honor of Vladimir Milicic. Washington: Western Washington University.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]