Vrednosne orijentacije
Vrednosne orijentacije predstavljaju unutrašnju osnovu odnosa čoveka prema različitim vrednostima i vrednosnim kategorijama materijalnog, moralnog i duhovnog reda.[1]
Vrednosti i vrednosne orijentacije[uredi | uredi izvor]
Vrednosti i vrednosne orijentacije često se koriste kao sinonimi. Vrednosne orijentacije definišu kao opšti principi ponašanja i delovanja u vezi s određenim ciljevima čijem se ostvarenju teži, dok se pod vrednostima podrazumevaju prihvaćene i cenjene ideje o društvenim odnosim a koji se nastoje ostvariti. Vrednosti su više artikulisane i imaju određenu koncepciju, dok su vrednosne orijenacije manje artikulisan sisitem uverenja.[2]
Klasifikacije vrednosnih orijentacija[uredi | uredi izvor]
Postoje tri oblika vrednosnih orijentacija:
- Saznajni oblik vrednosne orijentacije koji obuhvata različite obaveze prema standardima kojima se uspostavlja valjanost saznajnih sudova. Oni uključuju standarde značajnosti podataka i standarde značaja različitih problema. Oni takođe uključuje kojima se posmatraju problemi, često nesvesno, ocenjuju kao valjani;
- Evaluativni oblik vrednosne orijentacije koji obuhvata različite obaveze prema standardima na osnovu kojih se utvrđuje pogodnost ili doslednost nekog objekta;
- Moralni oblik vrednosne orijentacije koji obuhvata različite obaveze prema standardima kojima izvesne posledice partikularnih akcija i tipova akcija mogu da budu procenjene s obzirom na njihov uticaj na sistem ponašanja. Ti standardi određuju akterove izbore imajući u vidu kako posledice tih izbora mogu da utiču na inegraciju sistema njegove ličnosti i na integraciju društvenih sistema u kojima učestvuje.[3]
K. Klakhon klasifikuje vrednosne orijentacije prema pet principa:
- I princip – orijentacija prema ljudskoj prirodi: ljudska priroda je neutralna, ljudska priroda je mešavina dobra i zla, ljudska priroda je dobra, ljudska priroda je zla;
- II princip – orijentacija prema odnosu čovek-priroda: podređenost prirodi, harmonija sa prirodom, gospodarenje nad prirodom;
- III princip – orijentacija prema vremenskoj dimenziji: orijentacija na prošlost, orijentacija na sadašnjost, orijentacija na budućnost;
- IV princip – orijentacija prema načinu aktivnosti čoveka: orijentacija na postojanje, orijentacija na postojanje u postojanju, orijentacija na činjenje;
- V princip – orijenacija prema odnosu sa drugima: linearna orijentacija, kolateralna orijentacija, individualistička orijentacija;[4]
Zagorka Golubović klasifikuje vrednosne orijentacije u sledećem obliku:
- I tip: tradicionalna – pragmatisička – utopijska ili vizionarska orijentacija;
- II tip: fatalistička – pasivno – neutralan – aktivistička orijentacija;
- III tip: srodničko-etnička – kolektivistička (uče grupna i šira društvena)-individualistička orijentacija;
- IV tip: pesimistička – indiferentna – optimistička orijentacija. [4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Đorđević, Jovan (2006). „Ciljevi vaspitanja i obrazovanja i moralne vrednosti”. Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja. Beograd: Institut za pedagoška istraživanja: 5—20.
- ^ Joksimović, Snežana; Maksić, Slavica (2006). „Vrednosne orijentacije adolescenata: usmerenost prema sopstvenoj dobrobiti i dobrobiti drugih”. Zbornik instituta za pedagoška istraživanja. Institut za pedagoška istraživanja (ISSN 0579-6431): 415—429.
- ^ Parsons, Talkot (2009). Društveni sistem i drugi ogledi. Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.
- ^ a b Golubović, Zagorka (2007). Ličnost, društvo, kultura. Beograd: Službeni glasnik.