Vjun
| Vjun Вьюн, Viisjoki | |
|---|---|
 | |
 Mapa basena reke Neve | |
| Opšte informacije | |
| Dužina | 44 km |
| Basen | 544 km2 |
| Sliv | Burnaja → Ladoga → Neva → Baltičko more |
| Vodotok | |
| Izvor | Lembolovsko jezero na 60° 23′ 58″ N 30° 19′ 48″ E / 60.39944° S; 30.33000° I |
| V. izvora | 56 m |
| Ušće | u reku Burnaja (Vuoksa) na 60° 35′ 19″ N 30° 29′ 09″ E / 60.58861° S; 30.48583° I |
| V. ušća | ispod 5 m |
| Geografske karakteristike | |
| Država/e |  Rusija |
| Oblast | Lenjingradska oblast |
| DRV | 01040300212102000009768 |
| Reka na Vikimedijinoj ostavi | |
Vjun ili Visjoki (rus. Вьюн, fin. Viisjoki) reka je na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Protiče preko teritorija Vsevološkog i Priozerskog rejona na području Karelijske prevlake, na severozapadu Lenjingradske oblasti. Desna je pritoka reke Burnaje (južni rukavac reke Vuokse), te deo basena jezera Ladoga i reke Neve (odnosno Baltičkog mora).
Ukupna dužina vodotoka je 44 km, dok je površina slivnog područja oko 544 km².
Reka Vjun svoj tok započinje kao otoka Lembolovskog jezera na području Lembolovskog pobrđa, kod sela Vaskelovo. Teče uglavnom u smeru severa. Njena najvažnija pritoka je reka Kožica (dužine toka oko 12 km).
Pre Zimskog rata korito reke Vjun predstavljalo je deo međunarodne granice između Sovjetskog Saveza i Finske.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Государственный водный реестр РФ: Река Вьюн (Вийси-йоки)
- Ресурсы поверхностных вод СССР: Гидрологическая изученность. Т. 2. Карелия и Северо-Запад/ Под ред. Е. Н. Таракановой. — Л.: Гидрометеоиздат, 1965. 700 с.
