Genioglosni mišić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Genioglosni mišić

Genioglosni mišić (lat. musculus genioglossus) je parni mišić jezika, i to najveći i najsnažniji mišić spoljašnje jezične muskulature. On se pruža od bradne bodnje donje vilice do tela podjezične kosti, a osim toga njegova vlakna se lepezasto šire i pričvršćuju i na fibroznom skeletu jezika. Genioglosni mišić je u odnosima sa jezičnom pregradom (koja ga odvaja od istoimenog mišića suprotne strane) i geniohioidnim mišićim (koji se nalazi na podu usne duplje).

Mišić se pripaja na gornjim kvržicama bradne bodnje (lat. spina mentalis) mandibule, na dubokoj strani jezične aponeuroze, jezičnoj pregradi i na telu hioidne kosti.

Inervisan je od strane podjezičnog živca, a ima nekoliko složenih funkcija. Pri obostranoj kontrakciji dolazi do spljoštavanja jezika i njegovog povlačenja prema podu usne duplje. Izolovanim dejstvom prednjih vlakana dolazi do uvlačenja jezika, dejtvom srednjih vlakana dolazi do njegovog isturanja van usta, a zadnja vlakna podižu podjezičnu kost tokom govora i gutanja.

U slučaju jednostane paralize hipoglosnog živca, prilikom isturanja jezika on skreće na stranu oduzetog nerva zbog kontrakcije genioglosnog mišića zdrave strane.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dr Slavoljub V. Jovanović, dr Nadežda A. Jeličić: „Anatomija čoveka – glava i vrat“ ("Savremena administracija“ Beograd 2000). ISBN 978-86-387-0604-4
  • Darinka Stanišić-Sinobad: Osnovi gnatologije, I izdanje ("BMG“ Beograd, 2001). ISBN 978-86-7330-139-6 COBISS-ID 94080780