Pređi na sadržaj

Georg Nojman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mikrofon U87

Georg Nojman (nem. Georg Neumann; Gesellschaft mit beschränkter Haftung — GmbH) jeste kompanija koja je osnovana 1928. godine i locirana u Berlinu, Nemačka. Ona je proizvođač profesionalnih mikrofona za snimanje. Njihovi najpoznatiji proizvodi su kondenzatorski mikrofoni koji se koriste u svrhe snimanja, emitovanja, živih nastupa i u ostale svrhe muzičke produkcije. Nekoliko decenija Nojman je bio vodeći proizvođač rezanih strugova za gramofone[1], a čak se i neko vreme oprobao u proizvodnji audio mikseta[2].

Nojman strug za gramofon

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Počeci

[uredi | uredi izvor]

Prvi proizvod kompanije je CMV3, prvi u svetu komercijalno dostupan kondenzatorski mikrofon. To je bio prilično velik (40cm visok, prečnik 9cm) mikrofon sa nekoliko izmenjivih glava koje pružaju različite karakteristike usmerenosti. Zbog svog oblika i veličine, ovaj mikrofon je bio poznat kao ”Nojman boca”. Često se vidi na istorijskim fotografijama javnih događaja u Nemačkoj tokom preioda Drugog svetskog rata.

Fabrika je bila bombardovana od strane saveznika u novembru 1943. godine. Džordž je preselio svoju kompaniju u mali grad Gefel u Tiringiji i obnovio proizvodnju početkom naredne godine. Na kraju rata, Tiringija je pala pod sovjetsku kontrolu a kompanija je postala javno vlasništvo istočne Nemačke. Nakon ponovnog ujedinjenja Nemačke kompanija postaje poznta kao Mikrotek Gefel (Microtech Gefell)[3].

U međuvremenu, Džordž Nojman ponovo osniva svoju kompaniju kao ”George Neumann GmbH” (Georg Neumann GmbH) u jednom od savezničkih sektora Berlina i 1949. godine počinje proizvodnju novog modela mikrofona, U47[4], sa M7 kapsulom od ranijeg modela CMV3. Ovaj mikrofon je bio jedan od prvih kondenzatorskih mikrofona koji je široko prihvaćen u industiji širom sveta.

Posleratni period

[uredi | uredi izvor]

Drugi važni mikrofoni koje uvodi Nojman neposredno posle ratnog perioda su M49 i M50, oba bazirana na dizajnu i istraživanju NVDR u Nemačkoj. M49 je koristio M7 kapsulu čija se karakteristika usmerenosti kontrolisala daljinski, i bio je prvi mikrofon koji je nudio takvu opciju. Kompanija je takođe proizvodila opremu za merenje iz oblasti elektroakustike, uključujući i kalibrisane merne mikrofone i snimače grafikona.

U periodu od 1953. do 1956. Nojman uvodi niz malih kondenzatorskih mikrofona ( KM53, 54 i 56), namenjeni snimanju na televiziji. Godine 1957. uvodi CM2, što je u suštini par KM56 mikrofona u jednom telu, konstruisan tako da se njihova usmerenost može daljinski kontrolisati. CM2 je bio prvi stereo mikrofon na svetu.

Kraj pedesetih

[uredi | uredi izvor]
Nojman U47

Kajem 1950-ih proizvođač lampi za mikrofone U47 i U48 prekida saradnju sa Nojmanom, pa Nojman biva primoran da nađe naslednika. Odlučuju da u jednom mikrofonu ponude sva tri tipa karakteristike usmerenosti. U međuvremenu počinje ”Rock'n'roll” era, i razvija se potreba za usnimavanje glasnog pevanja. Kada se koriste U47 i U48 rezultat zvuči neprihvaljivo grubo, stoga se za snimanje ovakvih vokala patentirao U67 koji je imao manju osetljivost na visoke frekvencije, pa su vokali zvučali prijatnije.

Šezdesete

[uredi | uredi izvor]
Neumann U87

Godine 1964. Nojman razvija malu kardioidnu kapsulu sa znatno poboljšanom linearnošću, koju koristi u mikrofonima KM64 i U64. Godine 1965. Nojman uvodi Solid Stejt (Solid State) mikrofone. Prvi model je KTM, kasnije sledi ”FET70” seriju - tranzistorske verzije[5] malih kardioidnih, omnidirekcionih, hiperkardioidnih mikrofona, kao i U77 - tranzistorsku verziju U67. Ova serija koristi 12V A-B napajanje, što je bilo kompatibilno za tadašnje studije.

Godine 1966. Nojman je prilagodio ”Fantomsko napajanje”, metod koji je korišćen godinama u pojedinim telefonskim sistemima. Ovaj kompatibilan metod omogućio je da cevni, tranzistorski, i dinamički mikrofoni budu povezani na isto napajanje. Na kraju Fet 87 serija prerasta u više modela od kojih su neki još uvek u proizvodnji od 2014. godine (U87, U89, KMP81, KMP82, i USM69).

Osamdesete do danas

[uredi | uredi izvor]

Godine 1983. Nojman uvodi mikrofon sa balansiranim izlazom ali bez izlaznog transformatora, počevši od modela TLM170. Na kraju, Fet 100 ”beztransformatorska” serija je proširena na KM100 seriju malih mikrofona ( sa sedam različitih aktivnih kapsula, za različite karakteristike usmerenosti). To su TLM193. TLM170, KM180, TLM103, TLA127, i TLM 149. Počev od 1995. kompanija uvodi niz cevnih mikrofona bez izlaznog transformatora, a to su: multi patern M 149 Tube, kardioidni M 147 Tube, i omnidirekcionalni M 150 Tube Godine 2003. Nojman predstavlja njihov prvi mikrofon sa ugrađenim analogo-digitalnim konverterom : D-01. U 2006-oj je nastupila digitalna serija mikrofona sa modularnim malim dijafragmama KM-D baziranih na KM 100/180 seriji.

Godine 2005. Nojman počinje proizvodnju njihovih prvih dinamičkih mikrofona- BCM 705, za potrebe brodkastinga.

Godine 1991. Nojman je kupio firmu "Sennheiser Electronics GmbH", a proizvodnja Nojman mikrofona je premeštena u novoizgrađenu nivo 100 sterilnu fabriku u Vedemarku, u blizini Hanovera.

Kompanija je održala svoje zvanično sedište u Berlinu.

Reference

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]