Глатконошка
Glatkonoška | |
---|---|
N. luridiformis, Germany | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | N. luridiformis
|
Binomno ime | |
Neoboletus luridiformis (Rostk.) Gelardi, Simonini & Vizzini (2014)
| |
Sinonimi | |
|
Glatkonoška (lat. Boletus erythropus) je velika i veoma ukusna gljiva. Ova gljiva je prilagođena svakojakim staništima (kozmopolit), tako da je jedna od najmasovnijih vrsta gljiva. Raste u periodu između maja i novembra.
Klobuk
[uredi | uredi izvor]Klobuk glatkonoške je veličine od 5 do 20 cm. Ima poluloptast oblik, često duboko usečen i podeljen na jednaka krila. Kožica je prstenasta i suva, bez sjaja. Boja klobuka je smeđa, najtamnija od svih Boletus-a; gotovo crna. Prema ivici prelazi u narandžastu i svetlosmeđu boju.
Cevčice
[uredi | uredi izvor]Cevčice glatkonoške u sebi imaju usečene duboke kanale. Dužina cevčice od 10 do 30 cm, žućkaste boje.
Pore
[uredi | uredi izvor]Pore su sitne, veličine oko 0,8 milimetara, okruglastog oblika. U mladosti one su žute boje, u toku starenja poprimaju tamnije nijanse boje, a kada ih stisnemo poplave.
Otrusina
[uredi | uredi izvor]Otrusina glatkonoške je tamno-maslinaste boje.
Stručak
[uredi | uredi izvor]Stručak glatkonoške je od 5 do 18 cm i od 2 do 7 cm širine. Valjkastog i loptastog oblika, zadebljan. Pri vrhu je zlatne boje, nadole je crvenkast. Na pritisak poplavi. Veoma je čvrst, suv i pun.
Meso
[uredi | uredi izvor]Meso glatkonoške je debelo i tvrdo. U stručku je vlaknasto, a u bazi drvenasto. Boja mesa je žuta koja prelazi u plavu, a kasnije i u zelenkastu. Blagog je ukusa i bez mirisa.
Hemijske reakcije
[uredi | uredi izvor]Glatkonoška reaguje na KOH i FeSO4.
Mikroskopija
[uredi | uredi izvor]Spore žućkaste, oblika elipse.
Slične vrste
[uredi | uredi izvor]Glatkonoški su slični: slavonski vrganj (lat. Boletus queletii), crvena glatkonoška (lat. Boletus erythropus ssp. discolor) i kovar (lat. Boletus luridus).
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Ključ za gljive; Ivan Focht; ITRO Naprijed; Zagreb 1986.