Глатконошка
Glatkonoška | |
---|---|
![]() | |
N. luridiformis, Germany | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | N. luridiformis
|
Binomno ime | |
Neoboletus luridiformis (Rostk.) Gelardi, Simonini & Vizzini (2014)
| |
Sinonimi | |
|
Glatkonoška (lat. Boletus erythropus) je velika i veoma ukusna gljiva. Ova gljiva je prilagođena svakojakim staništima (kozmopolit), tako da je jedna od najmasovnijih vrsta gljiva. Raste u periodu između maja i novembra.
Klobuk[uredi | uredi izvor]
Klobuk glatkonoške je veličine od 5 do 20 cm. Ima poluloptast oblik, često duboko usečen i podeljen na jednaka krila. Kožica je prstenasta i suva, bez sjaja. Boja klobuka je smeđa, najtamnija od svih Boletus-a; gotovo crna. Prema ivici prelazi u narandžastu i svetlosmeđu boju.
Cevčice[uredi | uredi izvor]
Cevčice glatkonoške u sebi imaju usečene duboke kanale. Dužina cevčice od 10 do 30 cm, žućkaste boje.
Pore[uredi | uredi izvor]
Pore su sitne, veličine oko 0,8 milimetara, okruglastog oblika. U mladosti one su žute boje, u toku starenja poprimaju tamnije nijanse boje, a kada ih stisnemo poplave.
Otrusina[uredi | uredi izvor]
Otrusina glatkonoške je tamno-maslinaste boje.
Stručak[uredi | uredi izvor]
Stručak glatkonoške je od 5 do 18 cm i od 2 do 7 cm širine. Valjkastog i loptastog oblika, zadebljan. Pri vrhu je zlatne boje, nadole je crvenkast. Na pritisak poplavi. Veoma je čvrst, suv i pun.
Meso[uredi | uredi izvor]
Meso glatkonoške je debelo i tvrdo. U stručku je vlaknasto, a u bazi drvenasto. Boja mesa je žuta koja prelazi u plavu, a kasnije i u zelenkastu. Blagog je ukusa i bez mirisa.
Hemijske reakcije[uredi | uredi izvor]
Glatkonoška reaguje na KOH i FeSO4.
Mikroskopija[uredi | uredi izvor]
Spore žućkaste, oblika elipse.
Slične vrste[uredi | uredi izvor]
Glatkonoški su slični: slavonski vrganj (lat. Boletus queletii), crvena glatkonoška (lat. Boletus erythropus ssp. discolor) i kovar (lat. Boletus luridus).
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ključ za gljive; Ivan Focht; ITRO Naprijed; Zagreb 1986.