Pređi na sadržaj

Глатконошка

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Glatkonoška
N. luridiformis, Germany
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
N. luridiformis
Binomno ime
Neoboletus luridiformis
(Rostk.) Gelardi, Simonini & Vizzini (2014)
Sinonimi
  • Boletus luridiformis Rostk. (1844)
  • Suillus luridiformis (Rostk.) Kuntze (1898)

Glatkonoška (lat. Boletus erythropus) je velika i veoma ukusna gljiva. Ova gljiva je prilagođena svakojakim staništima (kozmopolit), tako da je jedna od najmasovnijih vrsta gljiva. Raste u periodu između maja i novembra.

Klobuk[uredi | uredi izvor]

Klobuk glatkonoške je veličine od 5 do 20 cm. Ima poluloptast oblik, često duboko usečen i podeljen na jednaka krila. Kožica je prstenasta i suva, bez sjaja. Boja klobuka je smeđa, najtamnija od svih Boletus-a; gotovo crna. Prema ivici prelazi u narandžastu i svetlosmeđu boju.

Cevčice[uredi | uredi izvor]

Cevčice glatkonoške u sebi imaju usečene duboke kanale. Dužina cevčice od 10 do 30 cm, žućkaste boje.

Pore[uredi | uredi izvor]

Pore su sitne, veličine oko 0,8 milimetara, okruglastog oblika. U mladosti one su žute boje, u toku starenja poprimaju tamnije nijanse boje, a kada ih stisnemo poplave.

Otrusina[uredi | uredi izvor]

Otrusina glatkonoške je tamno-maslinaste boje.

Stručak[uredi | uredi izvor]

Stručak glatkonoške je od 5 do 18 cm i od 2 do 7 cm širine. Valjkastog i loptastog oblika, zadebljan. Pri vrhu je zlatne boje, nadole je crvenkast. Na pritisak poplavi. Veoma je čvrst, suv i pun.

Meso[uredi | uredi izvor]

Meso glatkonoške je debelo i tvrdo. U stručku je vlaknasto, a u bazi drvenasto. Boja mesa je žuta koja prelazi u plavu, a kasnije i u zelenkastu. Blagog je ukusa i bez mirisa.

Hemijske reakcije[uredi | uredi izvor]

Glatkonoška reaguje na KOH i FeSO4.

Mikroskopija[uredi | uredi izvor]

Spore žućkaste, oblika elipse.

Slične vrste[uredi | uredi izvor]

Glatkonoški su slični: slavonski vrganj (lat. Boletus queletii), crvena glatkonoška (lat. Boletus erythropus ssp. discolor) i kovar (lat. Boletus luridus).

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ključ za gljive; Ivan Focht; ITRO Naprijed; Zagreb 1986.