Globalni distribucioni sistem

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Globalni distribucioni sistem (GDS) je računarski mrežni sistem u vlasništvu ili upravljanju kompanije koji omogućava transakcije između usluga provajdera u industriji putovanja, pre svega avio-kompanija, hotela, kompanija za iznajmljivanje automobila i turističkih agencija. GDS pre svega koristi inventar u realnom vremenu (na primer, broj raspoloživih hotelskih soba, broj sedišta na raspolaganju u letu ili broj dostupnih automobila) od provajdera usluga. Turističke agencije tradicionalno su se oslanjale na GDS za usluge, proizvode i tarife kako bi pružile putovanja za krajnje potrošače. Tako da GDS može povezivati usluge, tarife i rezervacije, konsolidujući proizvode i usluge u sva tri sektora putovanja: avio-rezervacije, hotelske rezervacije, iznajmljivanje automobila.

Dijagram Globalnog distribucionog sistema avio-kompanija

GDS se razlikuje od kompjuterskog sistema za rezervacije, koji je sistem rezervacija koji koriste provajderi usluga (takođe poznati kao prodavci). Glavni korisnici GDS-a su turističke agencije (kako onlajn tako i one u kancelariji) koje prave rezervacije na različitim sistemima rezervacija koje vode prodavci. GDS ne čuva inventar; inventar se čuva na samom sistemu rezervacija prodavca. GDS sistem će imati vezu u realnom vremenu sa bazom podataka prodavca. Na primer, kada turistička agencija zahteva rezervaciju usluge određene aviokompanije, GDS sistem prenosi zahtev odgovarajućem računarskom sistemu za rezervacije te aviokompanije.

Primer olakšavanja rezervacije koju je izvršila aviokompanija preko GDS[uredi | uredi izvor]

Preslikana slika zapisa o imenu putnika (PNR) u sistemu rezervacija aviokompanije održava se u GDS sistemu. Ako putnik rezerviše turu koja uključuje letove više avio-kompanija putem turističke agencije, zapis o imenu putnika u GDS sistemu sadržaće informacije o celokupnoj turi, dok će svaka avio-kompanija kojom putuju imati samo deo ture koji je relevantan za njih. Ovo bi uključivalo segmente leta na njihovim uslugama i informacije o dolaznim i nastavljajućim letovima (poznatim kao informacioni segmenti) drugih aviokompanija u turi. Na primer, ako putnik rezerviše put od Amsterdama do Londona na KLM, od Londona do Njujorka na British Airways, i od Njujorka do Frankfurta na Lufthansa putem turističke agencije, i ako je turistička agencija povezana sa Amadeus GDS, PNR u Amadeus GDS bi sadržao celi putopis, dok bi PNR u KLM pokazivao segment od Amsterdama do Londona zajedno sa letom British Airways kao informacionim segmentom za nastavak. Isto tako, PNR u sistemu Lufthansa bi pokazao segment od Njujorka do Frankfurta sa letom British Airways kao informacionim segmentom za dolazak. Na kraju, PNR u sistemu British Airways bi pokazao sva tri segmenta, jedan kao aktivan segment i druga dva kao informacioni segmenti za dolazak i nastavak.

Neki GDS sistemi takođe imaju mogućnost dvostruke upotrebe za hostovanje više kompjuterskih sistema za rezervacije; u takvim situacijama funkcionalno računarski sistem za rezervacije i GDS deo sistema se odnose kao da su odvojeni sistemi.

Automatizacija putničkih servisa u srednjem delu[uredi | uredi izvor]

Automatizacija srednjeg dela (engl. Mid-office) obuhvata skup tehnologijskih rešenja koja zahvataju podatke iz zapisa o imenu putnika (PNR) iz različitih sistema za globalnu distribuciju (Sabre, Galileo, Amadeus i Worldspan) i omogućavaju turističkim agencijama da kreiraju posebna biznis pravila za proveru tačnosti rezervacija, praćenje turističkih politika, izradu završnih dokumenata, pripremu tura/faktura i obrađivanje karata.

Softver za kontrolu kvaliteta koristi se za funkcije kao što su provera ispravnosti formatiranja rezervacija, provera nižih cena karata, provera raspoloživosti sedišta, nadogradnje, rešavanje liste čekanja i iskorišćavanje mogućnosti povratnih karata. Kada se prilagode, ovakvi alati omogućavaju agencijama i korporativnim nalozima da prate praktično svaku informaciju u PNR-ovima globalnih sistema za distribuciju.

Automatizacija srednjeg dela igra ključnu ulogu u povećanju stope bezdotičnog usvajanja onlajn sistema.

Budućnost Globalnih sistema za distribuciju (GDS) i kompanija[uredi | uredi izvor]

Globalni sistemi za distribuciju (GDS) u industriji putovanja potiču iz tradicionalnog nasleđenog biznis modela koji je postojao da omogući interoperabilnost između aviokompanijskih provajdera i turističkih agencija. Tokom ranih dana kompjuterizovanih sistema za rezervaciju, rezervacije avio-karata nisu bile moguće bez GDS-a. Kako je vreme odmicalo, mnoge avio-kompanijske provajdere (uključujući budžetske i glavne operatere) su sada primenile strategiju 'direktne prodaje' svojim velikim i maloprodajnim kupcima (putnicima). Uložile su značajna sredstva u svoje sopstvene sisteme rezervacija, direktne kanale distribucije i saradničke sisteme. Ovo pomaže u minimiziranju direktne zavisnosti od GDS sistema kako bi se ispunili ciljevi prodaje i prihoda i omogućilo dinamičniji odgovor na potrebe tržišta. Tehnološki napredak u ovom prostoru olakšava način unakrsne prodaje partnerskim avio-kompanijama i putem turističkih agencija, ukidajući zavisnost od posvećenih globalnog GDS-a koji se povezuje između sistema. Takođe, više veb sajtova za upoređivanje cena ukida potrebu za namenskim GDS-om za cene i inventar u određenom trenutku i za turističke agente i za krajnje potrošače. Zbog toga su neki eksperti tvrdili da su ove promene u biznis modelima mogle da dovedu do potpunog ukidanja GDS-a u prostoru avio-kompanija do 2020.[1] godine. S druge strane, neki stručnjaci u oblasti putovanja pokazuju da GDS i dalje nudi fleksibilnost i mogućnost za kupovinu u velikim količinama za konsolidatore avio-kompanija kakve individualni sistemi avio-kompanija ne mogu pružiti segmentima kupaca sa širokim izborom.[2] Njihov argument je taj, individualni distributivni sistemi nisu dizajnirani za interoperišu sa sistemima konkurenata.

Grupa Lufthansa je objavila junu 2015. godine da nameće dodatnu taksu od 16 evra pri rezervaciji putem spoljnog globalnog sistema za distribuciju u odnosu na svoje sopstvene sisteme. Istakli su da je njihov izbor baziran na tome da su troškovi korišćenja spoljnih sistema višestruko veći nego njihovi. Nekoliko drugih aviokompanija, uključujući Air France–KLM i Emirates Airline, takođe je izjavilo da sledi ovo kretanje.[3][4]

Međutim, hoteli i industrija iznajmljivanja automobila i dalje imaju koristi od GDS-a, posebno pri otklanjanju inventara u poslednjem trenutku, koristeći GDS za dovođenje dodatnih operativnih prihoda. GDS je ovde koristan za olakšavanje globalnog dosega koristeći postojeću mrežu i niske marginalne troškove u poređenju sa onlajn rezervacijama za avio-putovanja. Neki GDS-ovi takođe rade na investicijama i usmeravanju značajnih kapaciteta u inostranstvo, u cilju smanjenja troškova i poboljšanja marže prilikom pružanja usluga svojim klijenatima direktno i prilagođavanja promenljivim poslovnim modelima.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Vision 2020: Old Dogs, New Tricks and the Future of GDSS”. 
  2. ^ „How Airline Consolidators Can Help Agencies of All Sizes”. 29. 1. 2018. 
  3. ^ Jainchill, Johanna (13. 6. 2015). „Lufthansa to add surcharge for GDS bookings”. Travel Weekly. 
  4. ^ „Buying ticket from airline website cheaper than travel agency”. emirates 24/7. 13. 6. 2015. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]